Dingo

Opis:
Sličan srednje velikim psima, Dingo je lako prepoznatljiva životinja. Snažna glava i vrat, istaknute, uspravne uši. Bogato odlakan rep je dugačak nekih 30 centimetara.
Kratko, gusto i mekano krzno mu je jednobojno crvenkasto ili boje pjeska. Bjelkasta boja mu prekriva njušku, trbuh i noge. Postoje i čisto bijele varijante, ali su relativno rijetke.
Čeljusti su im snažne, a imaju 42 zuba. Očnjaci su im primjetno veći nego u domaćih pasa.
Australijske jedinke su u pravilu veće od Azijskih.

Stanište:
Dingo se prilagodio svim staništima. U Australiji prebiva u pustinjama, polupustinjama i proplancima. Također ga se može naći i u planinama i šumama. U Aziji se zadržava uglavnom uz naseljena mjesta.
Dinga se može pripitomiti, tako da ga možemo naći i kao domaću životinju. To je čest slučaj u Aziji. Za razliku od Azije, u Australiji je zabranjeno držati Dinga kao kućnog ljubimca. Aboridžini ih i danas znaju hvatati u divljini i uspješno pripitomljavati. Potomci tako uhvaćenih pasa postaju pravi kućni ljubimci.

Ponašanje:
Dingo je druželjubiv pas. Često živi u manjim čoporima, do 10 jedinki. Baš kao i kod Sivog vuka, unutar čopora postoji hijerarhija, a predvodi ga "Alfa par". Također, dingo može živjeti i samotnjačkim životom, ali će se i tada bar ponekada udružiti u skupine kako bi lakše lovio.
Divlji dingo nikada ne laje. Može cviliti, režati i zavijati. Pripitomljeni dingo ponekada imitira lajanje. Zauzima područje od 30 do 300 kvadratnih kilometara.

Prehrana:
Dingo se hrani svime što može savladati. Lovi klokane, zečeve, glodavce i ptice. Ponekada se hrani i gušterima. U Aziji se hrani uglavnom otpacima, voćem i kuhanom rižom. Upravo zbog siromašne prehrane Azijski dingo je slabije građe od Austrlijskih.
Često zna napadati ovce i perad, koje su došle sa Europskim doseljenicima. Zbog toga je bio u nemilosti farmera, koji su ga nemilosrdno progonili. Da bi riješila taj problem Australska vlada je dala postaviti žičane ograde oko velikih područja, kako bi razdvojili dinga od stada ovaca.
Dingo je najveći Australski mesožder, vjeruje se da je znatno pridonio istrebljenju Tasmanijskog vuka i Tasmanijskog đavola sa Australskog kopna.