Morzevi

Morž (lat. Odobenus rosmarus) je jedina danas živuća vrsta iz porodice Morževa (Odobenidae), morskih sisavaca iz reda zvijeri. Morževi su svrstani u natporodicu perajara.

Postoje dvije podvrste, i obje žive isključivo na sjevernoj polutci u hladnim arktičkim vodama. Podvrsta O. r. rosmarus živi uz arktičke obale Atlantika, i nešto krupnija O. r. divergens, pacifička podvrsta koja živi uz arktičke obale Tihog oceana.Mužjaci morževa dosegnu dužinu od oko tri i pol metra, a ženke oko tri. Težina mužjaka može čak doseći i više od tisuću dvjesto kilograma, dok ženke, ovisno o podvrsti, imaju između 600 i 800 kila. Mogu doživjeti do 40 godina.

Teško i masivno tijelo prekriveno im je oko 4 cm debelom naboranom kožom, često punom brazgotina od međusobnih borbi. Ispod kože imaju sloj masnoće od 5 do 8 cm. To štiti životinje od ozljeda na oštrim rubovima santi leda. Kod mužjaka, sloj masnoće na području šije i ramena je dodatno zadebljan kao zaštita u borbama s drugim mužjacima u borbama za prevlast. Izdaleka, čini se da je koža gola, no to nije tako, obrasla je oko 1 cm dugom dlakom koja se sa starošću prorjeđuje. Mladunci se rađaju snažno crvenosmeđi, a sa starošću ta boja blijedi i postaje žućkasto smeđa. Na temelju boje morža može mu se približno odrediti starost. Prsni i trbušni dio im je u pravilu tamniji od leđnog dijela tijela.Najuočljivija osobina morževa su njihove kljove. To su ustvari očnjaci gornje čeljusti. Imaju ih oba spola. Kod mužjaka su u pravilu duži i krupniji a u presjeku malo uglati i rastu gotovo ravno, dok su kod ženki u presjeku okrugli i više savinuti. Prosječna dužina im je oko 50 cm, ali su viđeni i iznimno dugi od jednog metra. Kod mlladunaca kljove još nisu razvijene, izbijaju tek u dobi od 6 do osam mjeseci, no zbog krupne gornje usne okružene naborima, postaju uočljivi tek u dobi od godine i pol. Dok su u početku prekriveni zubnom caklinom, s vremenom se ona istroši i prije ili kasnije se sasvim izgubi. Od upotrebe, kljove su kod starijih životinja snažno zatupljene, a ponekad se čak i slome.

Kljove imaju cijeli niz vrlo važnih funkcija. Od obrane od neprijatelja, probijanja rupe za disanje u ledu ili kao pomoć pri izlasku iz vode, kljove imaju i vrlo važnu ulogu pokazivanju spola, starosti i socijalnog statusa životinje. Jednostavnim pokazivanjem svojih kljova dominantne životinje oba spola u pravilu mogu podređene jedinke navesti da napuste najpovoljnije mjesto za odmor i prepuste ga dominantnoj jedinki. Do odmjeravanja snage, borbe, može doći samo između jedinki ojednako velikih kljova.

Dok mlade životinje imaju u početku sve zube, čim im izbiju kljove, gube donje sjekutiće. Imaju tri do četiri prednja kutnjaka, a stražnji kutnjaci su im ionako zakržljali. Ukupan broj zuba im je između 18 i 24.Najuočljiviji dio kvadratno oblikovane glave im je Processus mastoideus, dio Osi temporale na koji se nadovezuje snažna muskulatura šije. Za razliku od ušatih tuljana, morževi nemaju na čeonoj kosti (Os frontale) izbočinu nad očnom dupljom (Orbita). Rostrum, njuška, im je tupa a koža s gornje strane vrlo rožnata.

Čekinjasti brkovi, koji se sastoje od oko 450 snažnih dugih čekinja koje im vise s gornje usne, su vrlo karakteristični, a služe za prepoznavanje i razlikovanje plijena. U prirodi, te čekinje se troše, a izraženo su uočljive kod jedinki koje žive u zoološkim vrtovima.

U odnosu na veličinu lubanje, oči su im vrlo male, a za razliku od ušatih tuljana nemaju vidljive uške.Morževi žive uglavnom na santama leda koje plutaju Arktikom. Zimi se povlače južnije kako bi izbjegli potpuno zaleđene površine, no niti tada ne idu južnije od polarnih širina. Postoje četiri međusobno odvojene populacije:

Pacifički morževi zadržavaju se zimi u Beringovom moru, a ljeti ova populacija prelazi Beringov prolaz prema sjeveru u potrazi za santama leda.
Zapadna populacija atlantskog morža źivi između Hudsonovog zaljeva i zapadne obale Grenlanda.
Istočna populacija atlantskog morža živi na istočnoj obali Grenlanda, kao i u području između Špicberških otoka i sjeverozapadne obale Sibira. Rijetko ih se može sresti južnije. Iz povijesnih zapisa je vidljivo, da su više od 20 puta morževi ulovljeni i na Britanskim otocima. Morževi su viđani i sa nizozemske, francuske i španjolske obale.
Uz sjeverne obale Sibira živi još jedna populacija koju ponekad svrstavaju kao zasebnu, treću podvrstu (laptevski morž, O. r. laptevi).

Atlantski morževi imaju nešto kraće kljove i malo drugačije oblikovanu glavu. Stražnji dio glave im je širi, a prednji uži.

Životinje se gotovo uvijek zadržavaju u plićim dijelovima obalnih voda ili na santama. Iako uglavnom ne zaranjaju dublje od 80 metara, u nekim pojedinačnim slučajevima dokazani su i zaroni do 180 metara.Morževi se hrane pod vodom gdje mogu ostati i do 30 minuta. Ponekad love ribe, no žive pretežno od školjki, puževa, rakova, glavonožaca, plaštenjaka i crva. Kad traže hranu koja živi skrivena u talogu na morskom dnu (bentosni organizmi), moraju uzvitlati talog. Za to najčešće koriste desnu peraju (66%), a dakejo rjeđe lijevu (4%). Često se koriste i njuškom (29%) a u nekim vrlo rijetkim slučajevima (1%) to rade mlazom vode usmjerenim prema dnu. Kod potrage za hranom ne koriste kljove

Oklope puževa i školjki drobe pritiskom prednjih "peraja", a ponekad ih lome i stiskanjem usana. Iz sadržaja želuca može se zaključiti, da na taj način morževi pojedu i više od 50 kg hrane dnevno.

Iako su glavna hrana morževa male životinje, ponekad savladaju i vrlo veliku lovinu. To su prije svega drugi tuljani, a u rijetkim slučajevima opaženi su i napadi na morske ptice kao i hranjenje svježom strvinom. Lov na druge vrste tuljana poduzimaju isključivo mužjaci koji žive samotnjački. Opaženi su i rijetki slučajevi kanibalizma, kada bi stara životinja pojela mladunca.

Porodoca koja se sastoji od samo jedne, lako prepoznatljive, vrste. Morževi imaju ogromna, naizgled napuhana, tijela s razmjerno malom glavom. Tijelo im je prekriveno sa kožom koja je mjestimično debela i do 15 centimetara. Gornja usna im je pokrivena s gustim i vrlo osjetljivim brkovima koji služe za opipavanje dna pri traženju hrane u mutnim vodama. Odrasli mužjaci mogu težiti i do 1700 kilograma. Nemaju vanjskih ušnih školjki (ušiju). Baš kao i Ušati tuljani, morževi mogu stražnje peraje okrenuti naprijed i koristiti ih pri kretanju po kopnu.

Morževi su izrazito društvene životinje. Žive u vrlo velikim skupinama, koje ponekad broje i nekoliko tisuća jedinki. Uglavnom se zadržavaju na ili uz obalu ili plutajući led. Najrazvijenije im je osjetilo vida. Obično imaju oko 18 zubi. Očnjaci su se pretvorili u prave kljove, dužine do 1 metra, koje su postale simbol morževa. Čini se da uglavnom služe za međusobne borbe. Hrane se školjkašima i mekušcima.

Porodica se danas sastoji od samo jedne vrste. Nastanjuju obalna područja, odnosno plutajući led, uz Arktička područja - oko Kanade, Aljaske, Sibira, Kamčatke, Norveške i Grenlanda. U prošlosti je porodica bila znatno razvijenija nego danas. Moguće je da su potekli od predaka medvjeda koji su se vratili životu u vodi (o tome se još uvijek raspravlja).