Narval (lat. Monodon monoceros), zbog svog najupadljivijeg obilježja, velike kljove, često nazvan i jednorog ili jednorogi kit, vrsta je kita iz podreda kitova zubana. Zajedno s belugom čini porodicu bijelih kitova. Postoji mogućnost bliske srodnosti i s iravadskim dupinom. To je životinja izrazito vezana za Arktik, rijetko ju se može sresti južnije od 70° sjeverno.Bez kljove, narval je dug četiri do pet metara. Mužjaci teže 1,5 tona, a ženke nešto manje od tone. Nemaju leđnu peraju, samo na donjem dijelu leđa imaju više nepravilnih izraslina. Prednje peraje su relativno kratke i sprijeda jajoliko zaobljene i savinute prema gore. Repna peraja je na stražnjem rubu oba dijela snažno ispupčena i time se značajno razlikuje od svih drugih kitova. Glava je kompaktna, bez izraženje njuške s vrlo malim ustima i kutovima ustiju savijenim prema gore.

Osnovna boja narvala je vrlo svijetlo smeđa do bijela. Glava i zatiljak kao i leđa su tamni, gotovo crni, kao i rubovi prsnih i repne peraje. Bočne strane imaju sive i crne pjege, a starije životinje su uglavnom svjetlije obojene od mlađih.

Najupadljivije obilježje mužjaka je njihova kljova. Oblikuje ju lijevi sjekutić gornje čeljusti, koji se, kao vijak s navojem u smjeru kazaljke na satu probije kroz gornju usnu i može narasti do tri metra dužine i težiti 8 do 10 kilograma. Jedini drugi zub je isto u gornjoj čeljusti, i obično ne izbija van kao kljova. Druge zube mužjaci imaju u embrionalnom razvoju, no obično se ne razviju dalje. Ako se to ipak dogodi, mogu se razviti dvije kljove. Kod ženki zubi uglavnom uopće nisu razvijeni, no ponekad se i kod njih razvije kljova ili čak dvije, što značajno otežava razlikovanje spolova. Kljova se nerijetko slomi. Ne raste ponovo, ali se mjesto loma prekrije novim dentinom.

Značenje kljove je dugo vremena bilo razlog za dijelom vrlo neobičnih pretpostavki. Vrlo žustro se razmatralo da li služi za rabijanje morskog ledenog pokrova, za nabadanje riba, za pretraživanje dna ili je instrument koji pomaže u eholokaciji. U zadnje vrijeme dominira razmatranje dvaju mogućih funkcija: da je sredstvo utvrđivanja dominacije jedinke, ili osjetilni organ. Najnovija istraživanja su pokazala, da kljova sadrži oko 10 milijuna živčanih završetaka uz čiju pomoć životinje vjerojatno, pored temperature vode i pritiska, mogu odrediti koncentraciju soli i količinu lovine ovisno o dubini.Narvali žive u čitavom Arktičkom oceanu zadržavajući se uvijek u blizini plovećeg leda. Najčešći su oko Grenlanda, u Baffinovom i Hudsonovom zaljevu, kao i duž obala Sibira. Rjeđe ih se sreće oko Aljaske i u Čukotskom i Istočnosibirskom moru. Danas se pretpostavlja da su narvali istočno od Grenlanda i zapadno od njega dvije snažno odvojene populacije.

Ljeti narvali odlaze dalje na sjever od bilo kojeg drugog sisavca. Tada se zadržavaju u fjordovima Grenlanda, kanadskom arktiku i oko Svalbarda. Čak i zimi narvali ostaju sjeverno od sjevernog polarnog kruga.

Osim Svalbarda, narvali se mogu sresti u Europi samo ako zalutaju. Prema zapisima, u zadnjih 200 godina viđeno je ukupno samo oko 20 jedinki, i to s obala Islanda i Norveške gdje se ponekad i nasuču. Najjužnije mjesto gdje je viđen narval je Zuiderzee u Nizozemskoj (1970.).