Zvonimir Krstulović - Bijelo Dugme - Doživjeti stotu
Izdavač: Profil International dd, Zagreb, 2005
''Knjiga "Bijelo dugme - doživjeti stotu" predstavlja (foto)monografiju posvećenu najpopularnijoj rock skupini bivše Jugoslavije. Naime, novinar, fotograf i urednik "Slobodne Dalmacije" Zvonimir Krstulović (1963) je svoje, gotovo tridesetogodišnje praćenje ovog rock - fenomena, kao i vlastitu iznimnu fotografsku i novinsku arhivu vezanu uz taj fenomen, pretočio u ovu knjigu. Na 128 stranica A4 formata tiskanih na masnom papiru u mekim koricama, ona, uz izbor od 150 Krstulovićevih reportažnih i artističkih fotografija donosi i njegov vrlo informativan tekst o skupini, albumima koje je objavila i svakom pojedinom članu, opisuju zgode i nezgode iz povijesti ali i društveni kontekstu u kojemu je Bijelo Dugme djelovalo.
Tu su još mini-portreti svih članova grupe, te osobito zabavni izvaci iz Bregovićevih intervjua, a sve je popraćeno fotografijama omota velikih i malih ploča i faksimilima novinskih i ostalih tekstova.
Fotomonografija "Doživjeti stotu" autora Zvonimira Krstulovića, donosi točankronološki presjek jedne velike karijere, ali i više od toga donosi svjedočanstvo o vremenu u kojem smo živjeli. Iako je naglasak stavljen na fotografije, od kojih su neke vrlo rijetke i nikada prije igdje prikazane, ovdje možete saznati jako puno sitnica, publici možda manje poznatih vezanih uz same početke njihovog djelovanja, primjerice kako su se okupili, što su radili prije samog oformljenja sastava i slične detalje.
Ono što je meni osobno posebno zanimljivo su prikazi svakog pojedinog objavljenog albuma. Osim popisa pjesama, tu se može vidjeti niz zanimljivih činjenica vezanih za pojedine radove. Prava mala biografija benda od prvog rada "Kad bi' bio Bijelo dugme" iz 1974. do zadnjeg "Čiribiribela" iz 1988. godine.
Nadalje, opisani su svi ljudi koji su ikada svirali u ovom sastavu od prvog do posljednjeg dana. "Doživjeti stotu" osim svega ovoga sadrži i nepoznate izjave članova benda i posebno najprovokativnije Bregovićeve izjave i izvatke iz raznih intervjua. Ova fotomonografija završava upravo serijom fotografija snimljenih na zagrebačkom povratničkom nastupu.
Mislim da je uopće suvišno spominjati da bi ovu fotomonografiju trebalo imati kao dio glazbene literature, bez obzira jeste li pravi fan Bijelog dugmeta ili ne. Sigurno je da su najzanimljiviji bend sa prostora bivše države, bend koji nije mogao bez afera, po kojima će biti upamćen jednako kao i po svojoj glazbi.
"Doživjeti stotu" je jedna od najboljih knjiga o Bijelom dugmetu.''




LinkBack URL
About LinkBacks


Reply With Quote
Bookmarks