Alfa Romeo Giulietta

TALIJANSKI pretendent na titulu europskog, a time i hrvatskog automobila godine vraća na scenu slavno ime, ali i označava dosad najjačeg Alfinog aduta u borbi s konkurencijom, bilo europskom ili onom iz egzotičnijih krajeva.

Giulietta stiže kao zamjena za sada već pomalo ocvali Alfin cvijet, model 147, kojeg su najviše štovali poklonici guštanja u vožnji. Zadrti Alfisti će reći da su upravo 147 i više puta opjevana 156-ica bili i ostali uzor u svakom pogledu, a posebno kada su u pitanju estetske i vozne vrijednosti. Je li Giulietta dostojni nasljednik pokazat će vrijeme no sve već sada govori da može dogurati daleko, jako daleko.
Na test smo preuzeli izvedbu nošenu moćnim benzinskim motorom, ali i specijalnim finišem. Napadna crvena nijansa laka direktno je posuđena od vječne misice 8C Competizione. Iako stoji bezobrazno skupih 18.500 kn isto tako joj prokleto dobro stoji. Da se kod ovakvih stvari za cijenu ne pita najbolje će razumjeti gospoda za čijim se boljim polovicama redovito okrećemo na ulici. Baš kao i za Alfom. Neprocjenjivo.



Najiskrenije rečeno, Giulietta i nije toliko originalna i lijepa, ali u ozračju gdje konkurencija nije sposobna ni upola toliko ona ostaje kao jedna od glavnih ljepotica ove i nekoliko prijašnjih sezona.
To poglavito vrijedi za prednji kraj koji odlično koristi dizajnerske smjernice svevišnje 8C i nameće se vertikalno postavljenim LED-icama i masivnim odbojnikom. Jedino minimalno pretjeruje s visinom, koja je izgleda posljedica sigurnosnih zahtjeva, a ne želja dizajnera.

Idući prema straga gdje su kvake stražnjih bočnih vrata (opet) skrivene automobil gubi na smjelosti, bar dok se ne zamrači ili ne stupi jesenski ekvinocij, kada zakon traži da se upale svjetla. Srpasta optika utječe na formu, pa se Alfa u sumrak trenutno transformira, naravno na bolje.
Dojam solidnosti i gubitak kompaktnosti u odnosu na prethodne Alfe potvrdu dobiva i na papiru. Novi je model u odnosu na 147 dulji oko 15 cm, širi 8 cm i viši 2 cm. Receptura slična onoj pri prelasku sa modela 156 na 159 zasigurno donosi više prostora u kabini, ali se postavlja pitanje gdje to sve vodi. Dobra vijest je da nova platforma uvelike koristi čelik povišene čvrstoće što za posljedicu ima uštede u masi. Epilog je 20 kg manje u odnosu na osjetno manji 147.



U pogledu interijera zamjerke je teško naći. Talijanska škola dizajna odlično je preslikana u kabinu koja je ergonomski podređena vozaču i njegovim potrebama.
Sjedi se donekle povišeno, no pozicija je i dalje među boljima u klasi. Kvaliteta materijala je za koplje bolja od ionako solidne prethodnice, no ostaje primjetni mjestimični padovi, nama potpuno neopravdani. Nas su najviše razveselile mjerne duplje ispred volana, te polugice na središnjoj konzoli postavljene umjesto klasičnih prekidača.

Požalit se ne može ni na ponudu prostora, koja je na tragu Lancije Delte. Bar dok se ne sjedne straga gdje malo mjesta ipak nedostaje u predjelu koljena. Prtljažnik će kapacitetom od 350 litara ispuniti očekivanja, kao i pristup njemu, bilo da govorimo o ručici integriranoj u značku tvrtke, ili pak o dimenzijama samog otvora.
Na testu nas je dopala izvedba pokretana 1,4 turbakom. Naravno, u pitanju je benzinac, a ako uzmete u obzir tek 7.400 kn nadoplate u odnosu na osnovni motor sa 50 KS manje, odmah ćemo presuditi kako se radi o optimumu, pa čak i ako niste tipični Alfista.

Razvija 170 KS i 250 Nm, a odlikuje se ranom isporukom snage i sasvim zadovoljavajućom elastičnosti. Nije naodmet spomenuti i odlično pogođenu zvučnu kulisu, kao ni potrošnju koja u konačnici nije probila granicu od 9 l/100 km. Naravno, govorimo o prosjeku.
A što se same vožnje tiče mišljenja su podijeljena. Na već pohvaljeni motor nadovezao se zabavan šest-stupanjski ručni mjenjač, a uzornu odmjerenost bilježimo i na račun potpuno novog serva volana s punim hodom od svega 2,2 okretaja.



Pridodamo li svemu minimiziranu masu (ne i dimenzije vozila), dojam bi morao biti povoljan.
Tako i jest, no ipak nedostaje ono nešto zbog čega je Alfa uvijek bila u našim srcima, a prepoznavali su svi skloni dinamičnijoj vožnji. Kompromis između rasne sportski nastrojene Alfe i obiteljskog kompakta tržišno je opravdan, a zamjerit će mu samo najzagriženiji.

Slikovito rečeno, Giulietta je na pola puta između Delte i očekivanog Alfinog proizvoda, dostupnog uz dodatak QV u imenu. Istina, Deltu smo već hvalili, pa možda ipak ispada da smo očekivali malo (pre)više.
Uostalom, govorimo o automobilu koji je na 100 km/h nakon 7,8 s, postiže 218 km/h, a ceste se drži prilijepljen i ako se pretjera u zavoju. Tu je i serijska elektronička blokada diferencijala (Q2) koja osigurava odličan grip čak i na skliskoj podlozi.



Kad se sve posloži ispada da smo Alfu pokudili jer je prokleto sigurna na cesti i ne nudi više ono nešto zbog čega smo imali leptiriće u trbuhu. Nema izbijanja organa na neravninama, ni sirove buke motora, a najmanje svih onih mušica po kojima su Talijani bili naširoko poznati. Biće da nas je vrijeme (i tehnologija) pregazili.
Dolazimo i do cijene. Alfa Romeo Giulietta starta iznosom od 162.580 kn, dok je testna izvedba s odličnim benzinskim motorom, vrhunskom ponudom opreme i vanserijskom bojom probila granicu od 200.000 kn. Zvuči puno, no Alfa i daje puno. Posebno ako spadate u red onih koji traže vrhunski sigurnost i udobnost, a ne žele se odreći ljubavi iz mladih dana - vrhunske dinamike nošene benzinskim motorom.