[FCI grupa 4] - Alpski Brak Jazavcar

Pas za lovce. Svojeglav je i agresivan u lovu, a inače je prijazan, srdačan i pitom. Brz je, neumoran i siguran.
Vrlo je aktivan, srednje velik i snažan pas s jakim kostima i dobro razvijenim mišićima. Djeluje elegantno.

Na glavi nema bora, gubica je jaka, uši su priležeće i na krajevima zaokružene.
Mišićav vrat je u skladu s jako razvijenim tijelom.
Noge su mišićaste i ravne, šape čvrste i skupljene.
Rep je srednje dug s nešto kraćom dlakom.
Dlaka je čvrsta, tvrda i debela iako ne glatka s dobrom poddlakom. Idealna je tamno crvena jelenja boja ili crna sa smeđim pjegama. Bijela boja nije dozvoljena.
Visina - 38 cm, težina - 15 kg.
Doživi 12 godina.

To je stara pasmina koju koriste za lov u predjelima njemačkih i austrijskih Alpi, te u bavarskim šumama.
Do 1976. godine mislilo se da potječe od jazavčara, što je pogrešno. Pasminu su priznali 1896. godine u Njemačkoj.

Alpskog brak jazavčara koriste kao krvosljednika za lov na zečeve i lisice. Pouzdan je tragač, traga štekćući. Lovac ga čitavo vrijeme čuje i zato se može dobro postaviti. U kući je miran i prijazan s obiteljskim članovima i djecom. Oprezan je i često ga vidimo na slikama kako čuva lovčev ranac, ili ulovljenu divljač. Može biti dobar pas za obranu.

Kod uzgoja vrijede strogi propisi, posebno kod izbora pasa za oplodnju. Važne osobine su radna sposobnost i izgled. Potražnja za tim odličnim psima je veća od ponude.