Alen Islamović je rođen 17. kolovoza 1957., u malom mjestu Sokolac, 5 km od Bihaća. Kao klinca sa dvije i pol godine najstariji brat ga je donio do grada Bihaća na vratu, pošto je cijela porodica selila jer je otac dobio novi posao. Sa dva brata , sestrom, majkom i ocem proveo je djetinjstvo pored rijeke Une u bivšoj ulici "Petra Kočića", a sadašnjoj ulici "502. bihaćke brigade". Stariji brat je obožavao muziku i skupljao je LP ploče i singlove 65-70 tih godina. Ljubav prema muzici otkrio je i srednji brat pa je gramofonu u kući urlao po cijeli dan i goninama dok je rastao Alen, ta bolest prešla je i na njega. Tih 70-tih godina u kući se pojavljuje i prva akustična gitara koju stariji brat pokušava savladati no poslije prva dva akorda odustaje jer bol na vrhovima prstiju, koji prave žice da bi uhvatio akord porazio ga je.
Upornost srednjeg brata koji je pokušao taj isti problem riješiti dovelo je do tog da i Alen to pokuša ali tajno da niko ne zna, jer se je gitara držala u ormaru pod ključem. Provaljivanje ormara i uzimanje gitare za Alena je bio veliki doživljaj. Brat mu je bio ljevak, žice su bile naopako poredane i zvuk je bio užasan, a da bi mu nešto bolje zvučala, služio se čavlićem umjesto trzalicom. Gitara biva izgrebana, dolazi brat, svađa, ali upornost se isplatila te kroz nekoliko dana srednji brat odluči Alena učiti prve akorde. Kuća je bila puna LP ploča tako da se ljubav prema muzici iz dana u dan povećavala. Kad je Alen savladao par pjesama, brat mu je dozvoljavao da gitaru nosi i u školu i na eskurziju gdje je zavodio sa pjesmom "Šošana" svoje vršnjakinje.
Upisuje se u srednju tekstilnu školu u Bihaću i sa svojim vršnjacima osniva prvi bend "BAG", koji je uporno vježbao na jedno pojačalo BASSKING. Odluka ko će biti vokalni solista pala je na Alena jer ostali su tako rekli, a ujedno njegov brat je imao najviše ploča, pa bi Alen mogao biti i vokal. Htio je svirati gitaru, ali neko je morao pjevati. Svirke su se pravile u okolici Bihaća, maturske, plesnjaci subotom u tadašnjem omladinskom klubu u centru grada (pod općinom). Zbog raznih promjena u bendu Alen je savladao i bas gitaru u grupi "TNT" i tako postao vokalista i bas gitarista 1975. godine. Najveće kaljenje kao vokalni solista imao je u periodu 1976. - 1978. gdje je pjevao na velikim igrankama sa starijim i najpopularnijim bendom u Bihaću, grupa" BIVIS ". To su bile svirke subotom za srednjoškolce gdje ih je dolazilo oko tisuću.
Kraj 1978. godine dočekuje u vojsci i poslje izlaska iz nje 1980. ponovo okuplja svoju grupu BAG i pravi igranke i sa tim bendom pobjeđuje po gitarijadama u Drvaru, Prijedoru, Bosanskom Petrovcu i Banjaluci. Na par koncerata Divljih jagoda sa svojim bendom svira kao predgrupa. Te iste godine "Divlje Jagode" zbog nekih članova koji su bili u vojsci pokušavaju se okupiti i promijeniti mjesto boravka. Dva glavna člana Jagoda su Bišćani i iz Zagrebga su htjeli preseliti u Sarajevo. Alenu je bilo ponuđeno mjesto bas gitariste i Prijedorčaninu mjesto bubnjara. Napustiti Bihać, posao koji su mu roditelji našli u to vrijeme bilo je biti ili ne biti, ali savjet starijeg brata koji je u njemu nešto vidio, pomogao mu je da spakuje kofere i krene u bijeli svijet pun izneneđenja, a da ni jednog momenta ne pomisli šta ga očekuje.
Pobijedila je ljubav prema muzici. Roditelji nisu ni htijeli čuti za tu odluku ali tu je bio brat, njegova podrška, njegov čuvar koji ga je štitio. Sarajevo grad snova. Prvi put se sreće sa poznatim ličnostima estrade na mjestima gdje su se okupljali: Parkuša, Oloman, Skenderija. Nova postava Jagoda, bubnjar Nasko i Alen su podmladili bend i trebalo je isfurati novi imidž benda. Album "Stakleni hotel" koji je izdao Diskoton Sarajevo sniman je u beogradu 1980. Hit "Autostop" je vratio Jagode u život. Mnogo gaža i tezgi se otvorilo po Slavoniji, Vojvodini, Dalmaciji, Istri, Makedoniji i Bosni. 1982. godina je bila prekretnica Jagoda poslje odrađenih 200 nastupa. Novi zvuk se pojavio u svijetu - AC/DC. Jagode žele promjenu. Alen i na nastupima dok su ih radili volio je otpjevati koju pjesmu od AC/DC. To bi zazvučalo dobro i rodila se ideja da se na tom nešto uradi.
1982. godine Jagode se sele u Bihać dalje od medija i kuju plan osvajanja Yu tržišta i pripremaju novi album sa sličnim AC/DC zvukom. U Alenu se otkriva i talent za pisanje tekstova te nastaju najveći hitovi "Motori", "Šejla", "Nasmiješi se" i on preuzima ulogu frontmena i vodi bend u visine tadašnjeg Jugo roka. Album "Motori" se prodaje u 400.000 primjeraka, bend pravi velike Yu turneje koje su bile rasprodane od Makedonije do Slovenije. Redaju se albumi "Čarobnjaci", "Vatra" i stvoreni su novi idoli te generacije. Odličan image, više zapadnjački nego Yugo. Klinke luduju za ljepotanima sa Une. Energija koju su imali na bini do tad nikad nije viđena na ovim prostorima. Tih godina Jagode postaju atrakcija. Osvajaju titulu najbolje Rock-grupe, imaju gitaristu godine i Alena kao Rock-pjevača godine.
Na turneji i promociji albuma "Čarobnjaci" 1984. godine Alen tajno dobija poziv od Bijelog dugmeta da im se priključi na novom projektu jer ih je navodno prvi pjevač napustio ili je bio otpušten. Pet do šest dana Alen je sam odlučivao. Jagode su imale predugovor za odlazak u London i pokušaj proboja na Zapadu pa je Alen Bregovića i kompaniju glatko odbio jer je vjerovao više u ono što je radio sa Jagodama.
1985. godine Jagode potpisuju ugovor sa kućom u Londonu i odlaze snimati album za zapadno tržište. Odsvirali su legendarni koncert u Marky klubu, gdje su svirali The Beatlesi, Led Zeppellin, The Who, Rolling Stones. Legendarni Londonsi klub je bio svjetska atrakcija. Ko je tu svirao postao je i svjetska zvijezda.Aleksandar Meržek pomaže Jagodama oko tekstova na engleskom, a Alen po 12 sati provodi u školi da bi što bolje savladao jezik. Zbog malo svirki u Engleskoj i zbog financijske situacije Jagode se razilaze. Alen se vraća u Bosnu a neki članovi ostaju u Londonu.
Početkom 1986. Alen gažira sam po diskotekama i nakon četiri mjeseca čulo se o raspadu Jagoda. To čuli i članovi iz Bijelog Dugmeta pa odluče ponovo zvati Alena u band jer i sa drugim pjevačem sa kojim su odradili jedan album navodno nisu sretni pa je i on otišao. Dugme, veliki zalogaj, najveći bend sa ovih prostora, mnogo hitova, mnogo afera, mnogo tračeva. Da li zagristi mamac ili proći pored njega, Alen je odlučivao dva dana. Ako je izgubio Jagode ovdje nije imao što izgubiti. Trebalo je igrati utakmice u prvoj ligi. Pristao je. Bio je spreman i iskusan i imao je snage da zaigra i takve utakmice. Nije imao šta izgubiti, samo je mogao povećeti svoju popularnost i još izgraditi sebe kao pjevača. Prelazak je bio za medije atomska bomba. Dok se je u Sarajevu pripremao album Pljuni i zapjevaj... novinari su trčali oko studija da bi nešto otkrili, ali sve je bilo upakovano u do sad najveći projekt Bijelog Dugmeta.
Prelazak je bio za medije atomska bomba. Dok se je u Sarajevu pripremao album „Pljuni i zapjevaj...“, novinari su trčali oko studija da bi nešto otkrili, ali sve je bilo upakovano u do sad najveći projekt Bijelog Dugmeta. Novine su pisale tad o najvećem transferu u rock n rolu. Najzad i taj bend dobija frontmena, koji je sa sobom dovukao 800.000 curica.
Projekt "kako prodati milijun ploča". San BIJELOG DUGMETA se počeo ostvarivati. Novinari su čekali na svoj red da bi dobili razgovor od nekoga iz banda. HAJDEMO U PLANINE, hit je koji su pjevušili i stari i mladi. Dok se je album snimao, atmosfera u bandu je bila fantastična. Turneja prepuna. Band je vidjelo oko 2.500.000 ljudi na neprekidnoj turneji od 6 mjeseci sa 150 koncerata. Album se prodao u 800.000 primjeraka i srušio sve rekorde Dugmeta. Alen od zarade sa Dugmetom 1987. kupuje kafić u Bihaću i rješava sebi egzistenciju. 1988. godine izlazi live album sa turneje Mramor, kamen i željezo (dupli), koji je sniman dva dana u Zagrebu. Dva koncerta po 14.000 posjetitelja. Sarajevo Zetra 25.000. Beograd Sajmište 30.000. Znala su se raditi i dva koncerta, jedan u 18 sati a drugi u 21 sat. 1987. godine pravi se pauza i svatko je radio ono što je htio.
2003. i 2004. protekla je u suradnji sa Indirom Radić, folk pjevačicom kojom je Alen snimio duet i pjesmu "Lopov". Zajednička turneja po Europi i Americi je uzburkala je mnoge rokere i narodnjake.
Pjesma "Lopov" postala je veliki hit ne samo na prostorimabivše države, nego i Europe i Amerike. Alen i Indira su odlučili posjetiti svaki grad svijeta gdje su ih obožavatelji htjeli vidjeti. Turneja od Osla do Beča je bila rasprodana, dvorane krcate. U tom duetu poklopilo se sve, simpatični Alen i Indira, odlična pjesma koja lako „ulazi u uho“.
Alen je vokale te pjesme snimio u Tuzli jer mu je za odlazak u Beograd bila potrebna viza za ulazak u Srbiju.

Pjesma je na dodjeli nagrada u Srbiji dobila nagradu kao hit godine. U Bosni i Hercegovini nagrađena je kao duet godine i kao najbolja suradnja godine. U Hrvatskoj Indira postaje prva folk pjevačica godine. Na svim top listama od Slovenije do Makedonije tu pjesmu dugo nitko nije mogao skinuti sa prvog mjesta.
Aferu o izlazku iz benda podnio je stojećki i okrenuo se mirnom životu sa manje buke i galame. Vrtjela mu se i ideja da više nikad ne stane na binu niti što snimi. Vidio je da bendu kola iz političkih razloga idu nizbrdo pa je bolje povući se sa vrha nego sa dna. Svoj prvi solo projekt "Haj nek se čuje čuje" izdaje krajem 1989. i kreće šefovati sam sebi onoliko koliko umije. Nikad nije imao afere iza sebe jer je tako bio odgojen, volio je ono što radi i na bini je odrađivao sa svim bendovima kojima je radio profesionalno. Njegov glas je ostao u sjećanju mnogim generacijama i dan danas. U Bihaću 1990. otvara diskoteku Holivud gdje mu gostuju mnoge ličnosti sa estrade pa se tih godina bavi biznisom.
Krajem 1992. ratne godine u Bihaću i Bosni i Hercegovini izlazi iz opkoljenog grada i priključuje se estradi Bosanaca u dijaspori i izdaje album "Gdje je moj rođeni brat". Putujući po svijetu i svirajući izbjeglicama otkriva patnje svog naroda i piše pjesme. Uradio je na hiljade humanitarnih koncerata za Bosnu i Hercegovinu. Sljedeći album "Bauštelac" dovodi ga u dijaspori do najslušanijeg pjevača 1994. godine. Da bi zaokružio svoj rad od 1980. pa do 1994., okuplja bend i snima u dijaspori live album "Live eurotour 95./96." na kojem se nalaze najljepše pjesme koje je pjevao sa Jagodama i Dugmetom i sa svojih projekata. U to vrijeme je bilo teško objaviti u medijima izlazak nekog albuma pa se Alen više usmjerio na gostovanja po svijetu.1997. oprema sebi studio za svoje potrebe i snima album "Samo nebo zna". 1998. prvi put dobija poziv iz USA gdje radi dva mjeseca nastupe koje organiziraju iseljenici iz Bosne i Hercegovine. 2000. odlazi i u Australiju gdje njegovi nastupi prolaze zapaženo. Svih ovih godina Alen je proputovao pola svijeta, vidio dosta različitih kultura i ideja se rodila. Raditi album "Istok zapad sjever jug". Prikuplja pjesme drugih autora, dograđuje svoje i ispravlja, te pokušava različita mišljenja spojiti u pjesmu.
2002 pokrenulo se je osnivanje benda 4 asa:

bubanj - Slavko Pintarić Pišta,
bas gitara - Vlado Kalember,
ritam gitara - Alen Islamović,
solo gitara - Jurica Pađen,
klavijature - Rajko Dujmić.
Izvršni producent i manager projekta bio je Vladimir Mihaljek Miha.
Bend u siječnju 2003. ulazi u garažu i počinje žestoko vježbati. Svatko od nas je izvodio hitove svoje karijere.
Prvi koncert je bio u Zagrebu, u maloj dvorani Doma sportova. O reakciji posjetitelja ovisila je budućnost benda. Srećom, reakcija je bila izvrsna!
Te godine organizira se prekrasna turneja Večernjeg lista sa brodom. Od luke do luke, tijekom nekih trideset koncerata, 4 asa vidjelo je preko pola miliona turista, što na obali, a što po otocima. Na toj turneji promovirali su i svoj dupli live cd sa zagrebačkog koncerta. Poslije te turneje vrata su se otvarala za 4 asa po cijeloj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
2004. godine bend snima novi studijski album pod nazivom "Nakon svih ovih godina". Aranžmanski su dosta izmijenili stare pjesme, pa je to bio novitet na tržištu.
2005. prijavljuju se na Doru za pjesmu Eurovizije. Alen i Rajko su pripremili novu pjesmu pod nazivom "Ja nemam prava".
Ulogu glavnog vokala preuzeo je Alen. Bend se plasira na završnoj večeri na 12 mjesto. Poslije oko mjesec dana pjesma postaje hit na hrvatskim radio postajama, a Alen dobija poziv za okupljanje Bijelog dugmeta.
4 asa bez Alena nastavljaju dalje.
2006. godine izlazi dupli live cd Bijelog dugmeta sa legendarna tri koncerta: Sarajeva 15.06., Zagreba 22.06. i Beograda 28.06.2005. godine.
Priča oko ponovnog okupljanja benda krenula je već u studenom 2004. godine, još dok je Alen bio u „4 asa“. Priča se iz dana u dan razvijala, pa mnogi nisu niti vjerovali da će se to uistinu desiti.
Prvo slikanje benda u Zagrebu potvrdilo je stvarno okupljanje. Tu su se prvi put srela sva tri pjevača sa Goranom. Svi su dobro raspoloženi odradili reklamni spot za najavljene koncerte. Press-konferencije u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu potvrdile su da je Bijelo dugme najveći bend na ovim prostorima i da taj bend još ima snage uzdrmati temelje svake republike.
Za sarajevski koncert, koji je Alenu bio najemocionalniji, bend je djelovao malo nesigurno ali kasnije je sve krenulo kako treba. Masa je od srca pjevala sa bendom.
Koncert u Zagrebu bio je tehnički bolji koncert. Stadion Dinama u Maksimiru prštao je od emocija. Na koncertu su se vidjele sve generacije koje su nešto znale o Dugmetu, a svi su znali sve.
Beogradski koncert održan je na Hipodromu: prevelik prostor koji se napunio sa kažu oko 300.000 posjetitelja. Razglas zakazuje. Nisu svi mogli čuti svirku benda. I tu je tehnička strana bendazakazala. Krivca u ovom košmaru bilo je teško naći jer nitko nije, pa niti samo Dugme, očekivalo da će takva masa ljudi doći na koncert.Nekih 150.000 ljudi se super zabavljalo i uživalo u nostalgiji.
Alen je, kako pišu novine, najkorektnije odradio svoj dio posla, na njemu se vidjelo da je uživao u svojih 35 minuta repertoara.
Dugme je završilo. Špekulacije oko ponovnog okupljanja opet su aktualne.
No, Alen ne razmišlja mnogo o tome. No, ako bude neka bude. On se okrenuo svojim projektima, koncertima i pripremi svog novog cd za jesen ove godine.
Polako završava i svoju autobiografsku knjigu "Moje doline sjećanja". U njoj će mnogi naći neke stvari koje su neosvjetljene. Pokušao je objasniti šta znači rock za ove prostore, kojom folk i etno muzika vlada već stotinama godina i što znači napraviti paniku i frku u poslu sa kojim se već bavi iz ljubavi, već 25 godina.