Bila je nedelja 6. novembar. U Kragujevcu je fudbalski ljubimac "Radnicki" igrao protiv madjarskog "Ferencvarosa". Jovan Gojkovic, koji je dosao iz rodnog Kuzmina, funkcioner kragujevackog tima, po zadatku i obavezi nalazio se na stadionu kada mu je u 15.15 minuta sva zadihana babica saopstila da se supruga Radmila porodila i da su dobili sina. Tada je Predrag Gojkovic, kako se to obicno kaže - ugledao ovaj svet.
"Kada bi Orfej, sin Boga Apolona i muze Kaliope zapevao, kada bi zazvonila njegova lira, drvece i stenje bi se pomicalo kako bi mu bilo bliže, vuk bi ležao pokraj jagnjeta i ganuto ga slusao, jasika ne bi ni list pomakla, u prirodi bi zavladao savrseni sklad i mir." Tako kaže anticki mit o nenadmasnom pevacu, umetniku cudesne nadarenosti - Orfeju.
Ovih nekoliko redova nije slucajno izabrano za pocetak price o Predragu Gojkovicu Cunetu, pevacu orfejevske nadarenosti. Kada bi astrolozi pisali njegovu biografiju, svakako bi znali pod kojom je zvezdom rodjen, kakva ga je to nadprirodna sila obdarila osobinama nedostupnim ne samo obicnom coveku, vec i onima koji su nadareni umentoscu kojoj je Cune posvetio pedeset godina života.
Covecji glas je najsavrseniji muzicki instrument, za sada nenadmasan. Lakoca kojom njime vlada Predrag Gojkovic je fascinantna. Podpomognut savrsenom dikcijom poprima milozvucje pred kojim slusalac ne mo?e ostati ravnodusan. Ustvari on je zarobljen cudesnim osecanjem savrsenstva, koje traje sve dok se pesma ne zavrsi, pa cak i posle toga.




LinkBack URL
About LinkBacks


Reply With Quote
Bookmarks