IN MEMORIAM


Predrag Ivanović Šimpa (1930-2010)

Poznati džez muzičar Predrag Ivanović preminuo je 4 maja u 80. godini, saopštila je Radio televizija Srbije.
Predrag Ivanović rođen je u Beogradu, 24. jula 1930. godine. Vrlo rano se upoznao sa džezom i zavoleo ga preko bratovljevih ploča Louisa Armstronga, Dukea Ellingtona, i drugih velikana žanra. Sa 12 godina počeo je da svira klavir, a sa 16 godina je nabavio trubu i počeo da vežba kao samouk. Potom je upisao Muzičku akademiju, gde je trubu učio u klasi profesora Bore Živojinovića. Posle iskustva na beogradskoj džez sceni (svira u Fis Duru Mihaila Živanovića, sa Borom Rokovićem i drugim malim sastavima) stupio je krajem 1949. u Zabavni orkestrar Radio Beograda i ubrzo postaje solista trubačke sekcije. Ivanović nastavlja karijeru u tada već Džez orkestru RTB aktivno svirajući sve do 1974, kada se zbog bolesti povlači i posvećuje komponovanju i aranžiranju.
Istovremeno sa radom u orkestru, osniva 1950. vokalni kvartet sa Dragošom Jankovićem, Velimirom Batom Senićem i Zoranom Oljačom. Kvartet prerasta u kvintet, pa u sekstet dolaskom ženskih članova (Aleksandra Ivanović i Mira Čohadžić) dok se nije ustalio u formi kvarteta – Mara (Popović) Janković, Aleksandra Ivanović, Bata Senić i Predrag Ivanović.
Iako je prvi snimak za Radio Beograd napravljen tek 1960, pre toga je vokalna grupa snimala u Zagrebu (1953), Novom Sadu i Ljubljani. Kvartet je snimio dve ploče, a na trećoj pod nazivom Pod sjajem zvezda (1978) našle su se pesme sa prethodna dva albuma. Kao potvrdu kvaliteta ovog sastava treba istaći gostovanje na renomiranom džez festivalu u Montreuxu 1964. godine.
Vokalni kvartet Predraga Ivanovića postojao je sve do smrti Bate Senića 1965. godine. Ivanović tada odlazi na Berklee koledž u Bostonu, gde 1969. diplomira aranžiranje u klasi trubača Herba Pomeroya. Nakon toga radi u kvartetu sa svojom suprugom Aleksandrom Ivanović, Cicom Milač i Anđelkom Bajić.
Predrag Ivanović je poznat i kao jedan od osnivača Udruženja džez muzičara.


Predrag Ivanović Šimpa (1930-2010):
Kompozicija "Pod sjajem zvezda", nastala je kad sam bio u vojsci, u Kumanovu, 1957. godine. Predstavlja moj žal za Beogradom. Znate, tu pesmu napravio je Beograd, ja sam je samo prepisao od Beograda koji je postojao u meni. U vojsci sam ga sanjao, mislio o njegovim ulicama, ljudima, mostovima. Došao sam do nekog starog klavira u Domu armije, svirao, svirao, i tako je nastala.
Kad sam se vratio, odsviram je, ali nikog nije posebno impresionirala. Kažem: Ljudi, ne shvatate šta je ovo, uopšte ne liči na mene, ko zna šta je! - Ma, 'ajde! Oneo sam melodiju Miri Savić i ona je odmah, za dva sata napisala tekst. Žao mi je i neprijatno mi je što se ta kompozicija vezuje samo za mene, Mira je ostala anonimna. Zanimljivo je i to, da nekoliko godina nismo dobili odobrenje da je snimimo na radiju, dok je ploča snimljena pet godina posle nastanka kompozicije. Ponekad razmišljam o tome, kako su se prema nama poneli nečovečno, idiotski.
Darko Kraljić me je zamolio da uradim neki aranžman za film "Ljubav i moda", ja napravim "Devojko mala". Dok smo je snimali, pevušili smo "Pod sjajem zvezda", svi su bili oduševljeni:
- Pa, ona mora da uđe u film!
I ušla je. Darko Kraljić bio je veliki gospodin, mada dosta stariji od mene, sjajno smo sarađivali. Imali smo običaj da pevušimo dok sedimo u kafani. Svi zaćute, slušaju nas. Na povratku iz Montrea, svratimo u Veneciju i dok čekamo porudžbinu u kafani, tiho pevamo. Kafana se utiša, svi gledaju u nas, a mi pevamo, pevamo...
- Bravoooo! Verovatno su bili zapanjeni, ko su sad ovi?!
Nema pevača kome tada nismo bili muzička pratnja. Oni su se smenjivali na tronu popularnosti, prvo je to bila Nada Knežević, pa Lola Novaković, onda Senka Veletanlić... Biseru smo pratili kada je počela da peva, pre odlaska u Nemačku. Interesantno, nikad nismo pevali na "Beogradskom proleću", možda zato što istinski ne podnosim pevačka nadmetanja i smatram da ta vrsta sujete škodi umetnosti. Jedino su nas, 1964. naterali da pevamo na Opatijskom festivalu i osvojili smo drugu nagradu, sa kompozicijom Alfija Kabilja.