Zlatni dukati" su tamburaška skupina koja djeluje, od sada već daleke, 1983. g. kada se pojavljuju na tadašnjoj glazbenoj sceni s albumom "Ni sokaci nisu što su nekad bili" u izdanju tadašnjeg "Jugotona" a u slijedećem sastavu:
Zoran Bucković - prim
Stanko Šarić - basprim
Zdravko Šljivac - basprim
Željko Miloš (Yinks) - čelo
Mario Pleše - kontra
Mato Lukačević - bas
Marijan Majdak - vokalni solist
U ovom sastavu grupa djeluje kratko vrijeme, tek jednu sezonu, da bi dvojica članova tadašnje ekipe, Mato Lukačević i Stanko Šarić, nastavili nastupati pod imenom "Zlatni dukati" udruživši se sa skupinom tamburaša iz svog rodnog mjesta Štitar. Predvođeni Šimom Dominković, ekipa, u sastavu: Andrija Miličić, Mato Miličić, Mirko Gašparović, Josip Dominković, Mato Lukačević i Stanko Šarić, a nešto kasnije im se pridruzuje i Hrvoje Majić (sada pokojni) u narednih nekoliko godina, nastupaju u okolici Županje tj, na prostoru istočne Slavonije sve do 1985. g kada se ekipa razilazi zbog nesuglasica. Godinu dana kasnije Mato Lukačević u suradnji sa Stjepanom Bogutovcem ponovo okuplja ekipu u sastavu:
Petar Nikolić - violina
Hrvoje Majić - basprim
Mirko Gašparović - basprim
Stjepan Bogutovac - basprim
Mato Miličić (Pišta) - kontra
Mato Lukačević - bas
Ovaj sastav također nastupa u županjskom kraju, a posebno je bio značajan stalni angažman u taverni restorana "Kristal" gdje sastav nastupa 86./87. g. Krajem 86. g. U sastav ponovno ulazi Stanko Šarić a iz sastava izlazi Petar Nikolić, te se u ljeto 87.g. kreće u nastupe diljem cijele Hrvatske uz pomoć ondašnje glazbene agencije "Lira" iz Čakovca, u sastavu:

Hrvoje Majić - prim
Mirko Gašparović - basprim
Stjepan Bogutovac - basprim
Stanko Šarić - basprim
Mato Miličić (Pišta) - kontra
Mato Lukačević - bas
Iste godine se dogovara suradnja s kompozitorom Josipom Ivankovićem, rezultat koje je bio album "Nek zvone tambure" koji izlazi na tržište 1988.g. Nakon ne slaganja s načinom na koji se surađuje s Josipom Ivankovićem, negdje u lipnju 1988. iz grupe odlazi Stjepan Bogutovac a preostala petorka nastavlja, uglavnom plodnu, suradnju s Josipom Ivankovićem iz koje je proizašao niz albuma (izdanja).
Na turneji u orgnizaciji HBZ-e iz Amerike rađa se ideja za snimanjem albuma s domoljubnim pjesmama "Hrvatska pjesmarica", koji u mnogome pridonosi popularizaciji sastava i tamburaške glazbe uopće, što je ujedno bio i velik doprinos grupe u oslobađanju nacionalnog duha te razvoju i uspostavljanju demokratskih odnosa u tadašnjoj socijalističkoj republici Hrvatskoj.
Nakon velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, 1991.g. sastav i dalje djeluje na nacionalnoj liniji te snima tzv. ratne pjesme tj. album "U meni Hrvatska" koji je po procjeni vojnih stručnjaka u to vrijeme djelovao poput "topovskih bitnica" i hrabrio nenaoružane hrvatske ljude.
Uspješna suradnja s Josipom Ivankovićem okončava se 1996.g. nakon sve učestalijih razmirica i sukobljavanja koje još uvjek čekaju na sudski epilog usljed brojnih, a po našem mišljenju nerealnih, tužbi i zahtjeva od strane Josipa Ivankovića, zbog kojih grupa, 1997.g. mijenja ime u "Najbolji hrvatski tamburaši" Unatoč toj činjenici sastav i dalje nastavlja s radom i to uspješno, rezultat čega su i slijedeća izdanja: "Vranac", "Nek me pamte gradovi", "Hrvatske pjesme iz Bosne i Hercegovine" te najnoviji album "Sedam dana".
1999.g. grupu pogađa tragičan događaj, smrt dugogodišnjeg primaša Hrvoja Majića koji iz nepoznatih razloga, nenadano, okončava život suicidom, što je bilo tragično i šokantno saznanje na samo za članove sastava i obitelj nego i za svekoliku hrvatsku javnost. Nakon ovog nemilog događaja preostali članovi sastava, svjesni nepovratnog gubitka, ipak iznalaze snagu i nastavljaju s radom. Na mjesto pokojnog Hrvoja Majića u grupu dolazi talentirani glazbenik Denis Špegelj iz Virovitice .
Od ulaska u grupu pa do danas Denis je sudjelovao u izradi nekoliko slijedećih albuma: "Sedam dana" , "Divne godine" i najnoviji album, koji izlazi krajem 2004 godine, a nosi naslov "Tamburica od javora suva".
Kao aranžer i instrumentalista Denis je pokazao popriličnu zrelost obzirom da je u odnosu na ostale članove sastava gotovo dvostruko mlađi, tako da sastav u njemu dobiva jednog mladog ali zaista vrijednog i odgovornog člana koji unosi potrebnu svježinu u sastav.