Za sindrom stečene imunodeficijencije ( AIDS ili SIDA ) se u hrvatskom jeziku ponekad koristi riječ kopnica. Osnovna osobina te bolesti je teško oštećenje imunološkog sustava, tj. nemogućnost da se taj sustav brani od štetnog djelovanja različitih bolesti. Tada se smanjuje broj leukocita u krvi, smanjen je broj limfocita u limfnim čvorovima i slezeni, smanjen je broj zrelih T limfocita te se smanjuje količina protutijela. Pojam «imunodeficijencija» podrazumijeva smanjenu ili neučinkovitu sposobnost imunološkog sustava u bolesnika.

Uzročnik HIV je retrovirus koji napada specifične stanice obrane organizma, stanice iz grupe leukocita, tj. limfocitske podgrupe - zrele T4-limfocite, stanice koje direktno sudjeluju u imunološkoj reakciji protiv mnogih bolesti i tako čini imunološki sustav čovjeka bespomoćnim da se brani od bolesti, pa čak i onih na koje je inače otporan. On svojim enzimom reverzna transkriptoza nameče svoj genski kod te tako zaražena stanica umnožava viruse i uništava se.

HIV se najčešće prenosi spolnim odnosom, miješanjem nekih od tjelesnih izlučevina oboljelog s onima zdravog čovjeka (sjemena tekućina, krv), sa majke na dijete (u trudnoći) ili drugim dijelovima organizma u kojima je koncentracija ovog virusa velika. Može se zaraziti i korištenjem iste igle kao i prethodno zaraženi, zatim transfuzijom a kroz posteljicu zaražena majka prenosi bolest i na dijete. Zaražena majka može dijete zaraziti i dojenjem.

Kopnica nema direktnih manifestacija na organizmu kao neke druge bolesti, nego se njegove posljedice očituju u infekcijama. HIV virus znatno oslabi imuni sustav čovjeka, a to iskorištavaju kako mikroorganizmi koji redovno žive na i u čovjeku, tako i organizmi koji dolaze izvana. Ostatak imunološkog sustava nije dovoljno jak da se odupre HIV virusu pa je bolesnik dobra podloga za razne oportunističke infekcije (proljevi,rakovi,upale). Često se za sve HIV oboljele greškom smatra da svi imaju kopnicu, no postoji slučajevi da HIV bolesni ljudi požive i preko 10 godina bez ikakvog znaka zaraze.Čovjek na kraju umire od raznih infekcija pluća, tumora, i drugo. Ova se bolest često naziva i kugom novoga doba.

Pojava bolesti :

1981. na pet mladih homoseksualaca iz Los Angelesa otkrivena je dotad nepoznata bolest. Nitko nije slutio da će ta bolest postati prava «kuga 20. stoljeća». U početku je kopnica smatrana bolešću homoseksualaca pogrdno nazivana i «pederskim rakom». Trebalo je nekoliko godina da se dokaže suprotno sve dok nisu počela obolijevati djeca i žene. 1983. francuski onkolog Luc Montagnier na francuskom institutu Pasteur izolirao je dotad nepoznat virus i prozvao ga retrovirusom HIV, a bolest SIDA (retrovirusi sadrže RNA umjesto DNA).

Broj osoba koje žive sa hiv-om (2007. god.) :

Sjeverna Amerika : 1,3 milijuna
Karibi: 230 000
Južna Amerika 1,3 milijuna
Zapadna Europa: 760 000
Sjeverna Afrika i Srednji Istok: 380 000
Subsaharska Arfika: 22,5 milijuna
Istočna Europa i Centralna Azija: 1,6 milijuna
Istočna Azija: 800 000
Južna i Jugoistična Azija: 4,0 milijuna
Oceanija: 75 000

Kako se možemo zaštititi?

Osoba zaražena HIV-om obično se ne osjeća bolesnom i godinama nema simptome. Zaraza HIV-om putem spolnog odnosa može se izbjeći suzdržavanjem od spolnih odnosa, imajući spolni odnos samo s jednim partnerom, tko sam nije zaražen i nema spolne odnose ni s kim drugim, ili redovitim i ispravnim uporabom kondoma.

Korištenje prezervativa (kondoma) u seksualnim odnosima značajno smanjuje vjerojatnost prenošenja spolno prenosivih bolesti. Preporučuje se uporaba kondoma izrađenih od lateksa s prostorom predviđenim za ejakulat nakon ejakulacije. Ne preporuča se korištenje pomoćnih lubrikanata poput vazelina i sličnih jer mogu oštetiti kondom pri čemu bi moglo doći do pucanja kondoma, već se preporučuju lubrikanti na vodenoj bazi.

Osobe sklone uzimanju opojnih droga intravenoznim putem trebaju se suzdržavati od djeljenja igle s bilo kime, već isključivo koristiti svoj pribor,
najbolje jednokratne igle i šprice koje poslije uporabe treba ukloniti u posebne, za to izrađene spremnike.

Zaraza hiv-om putem krvi može se izbjeći smanjivanjem rizika za potrebom transfuzije krvi i to izbjegavanjem situacija koje bi mogle voditi do teških ozljeda; uporabom samo novih ili steriliziranih igala i šprica; primjenom osnovnih mjera zaštite i zaštitne opreme (rukavice) prilikom rukovanja krvlju ili tjelesnim izlučevinama. Pojačanim oprezom: nikada ne rabiti tuđe oštre predmete za osobnu uporabu (britvice, škarice, nožići, grickalice za nokte). Ukoliko se radi piercing ili tetovaža, mora se koristiti sterilizirana oprema.

Postoje neki lijekovi i neke metode liječenja od kojih je jedna od najpoznatijih kombiniranje lijekova sa proteinima i nukleinskim kiselinama koji smanjuju količinu virusa u krvi no već jedna propuštena doza može dovesti do imunosti virusa na lijek. No i ta metoda ima velikih minusa poput proljeva i anemija, a i ne pokazuje se uvijek uspješnom. Neprestano se radi na novim lijekovima i cjepivima no zasad nema formule koja bi mogla garantirati siguran oporavak.

Virus HIV-a se ne prenosi društvenim događanjima u svakodnevnom životu poput zajedničkog objeda, druženja, grljenja, ljubljenja, korištenjem istoga posuđa, pribora za jelo... Također se ne prenosi slinom ili znojem jer virusa HIV-a u takvim tekućinama nema u dovoljnim količinama da bi došlo do zaraze.

AIDS u Hrvatskoj :

AIDS se u Hrvatskoj registrira isključivo unutar grupa povećanog rizika.
Od 1985. godine, kada su prvi HIV pozitivni bolesnici registrirani u Hrvatskoj, do listopada 2004. godine u Hrvatskoj je registrirano 470 osoba s HIV-om, od čega 218 oboljelih od AIDS-a, a 122 oboljelih je i umrlo.

Od ukupno 14 inficirana bolesnika s hemofilijom, njih 8 je oboljelo od AIDS-a. Svi su ovi pacijenti primali inozemne pripravke iz krvi. Od 1992. godine nije registriran niti jedan HIV pozitivan pacijent iz ove grupe. U Hrvatskoj su te godine prvi put registrirana dva slučaja HIV infekcije nakon transfuzije domaće krvi. Razlog ovome je dobrovoljno davalaštvo krvi i neznatan rizik od infekcije u općoj populaciji, međutim i uz ovako mali rizik nije moguće u potpunosti isključiti ovu mogućnost. U Hrvatskoj se krv obavezno testira na HIV, a provode se i sve ostale mjere sprečavanja uzimanja krvi od osoba pod povećanim rizikom od HIV infekcije.

U ukupnom broju oboljelih ovisnici o opojnim drogama čine 8,3%. Među svim HIV pozitivnim osobama ova grupa čini 10,4%. Godišnje se prati kretanje HIV infekcije među intravenoznim ovisnicima u Hrvatskoj (oko 700-800 testiranih).
Među ovisnicima o drogama (koje uzimaju intravenskim putem) se postotak inficiranih kreće oko 1%. Ovaj postotak inficiranih u posljednjih 10 godina ne pokazuje trend porasta.

Ukupno je u 2003. godini testirano 194.292 osobe od čega je registrirano 81 HIV pozitivnih bolesnika. Laboratorijski podaci mogu uključiti višekratno testiranje jedne osobe ili testiranje osoba koje su od prije poznate epidemiološkoj službi kao HIV pozitivni. Među dobrovoljnim davaocima krvi registrirane su 4 HIV pozitivne osobe, a od ukupno 869 ovisnika o opojnim drogama, njih 9 ili 1,03% su HIV pozitivni.

Za razliku od nekih europskih zemalja s niskom incidencijojom AIDS-a Hrvatska je imala sve preduvjete za rani ulazak HIV infekcije u zemlju (otvorene granice, putovanja naših građana u inozemstvo, rad u inozemstvu, razvijen turizam itd.). Početak javljanja AIDS bolesnika u Hrvatskoj ukazuje na pojavu HIV infekcije u zemlji sredinom 70-ih godina. U to doba još je bila relativno visoka transmisija klasičnih spolno prenosivih bolesti (oko 2000 registriranih bolesnika s gonorejom godišnje). S početkom široke kampanje zdravstveno odgojnih mjera sredinom 80-ih ašnju razinu od 18 oboljelih od gonoreje, te 18 oboljelih od sifilisa u 2003. godini.

Po podacima Registra za HIV/AIDS, u Hrvatskoj je 2006. godine prijavljeno 39 novih slučajeva zaraze HIV-om, 18 oboljelih od AIDS-a i devet smrti oboljelih osoba. 2007. godine prijavljeno je 46 novih slučajeva zaraze HIV-om, 7 oboljelih od AIDS-a. 2008. godine prijavljeno je 51 novih slučajeva zaraze HIV-om, 14 oboljelih od AIDS-a.

Najrizičnija skupina u Hrvatskoj su homoseksualci, koji čine 45 posto zaraženih, a to potvrđuje i podatak da je od 51 novog slučaja zaraze u 2008. godini među homoseksulanom skupinom zabilježeno njih 37.