Čekićasti prst vrlo je česta ozljeda pri kojoj dolazi do
otrgnuća hvatišta tetive ispružača prsta na posljednjem članku prsta,
pri čemu može doći i do otrgnuća manjeg ili većeg komadića kosti
na samom hvatištu tetive.
S obzirom na to je li kost otrgnuta ili ne razlikujemo tri tipa ozljede:
1. tip I - prekid tetive bez otrgnuća kosti
2. tip II - prekid tetive uz otrgnuće malog komadića kosti
3. tip III - prekid tetive uz otrgnuće većeg komada kosti

Mišić ispružač prstiju šake ispruža drugi do petog prsta,
a prilikom ispružanja djelomično i razmiče prste.
Karakteristično se hvata za članke prstiju.
Naime, svaka je od četiri tetive
tetivnim produžetkom učvršćena za osnovicu prvog članka prsta.
Zatim se tetiva dijeli u tri kraka - srednji i dva postranična.
Srednji se krak hvata na stražnju stranu srednjeg članka prsta,
a postranični su krakovi usmjereni vanjskim rubom srednjeg članka
te se zajedno hvataju na stražnju stranu posljednjeg članka prsta.
Nastanak čekićastog prsta najčešće je posljedica snažnog,
iznenadnog udarca (obično u trenutku posizanja za loptom) u vrh ispruženog prsta.
Čekićasti prst najčešće nastaje tijekom sportskih igara s loptom
(rukomet, košarka, vaterpolo, odbojka i dr.) prilikom udarca lopte u vrh prsta.
Neposredno nakon ozljede javlja se snažna bol
i oteklina u području posljednjeg članka prsta.
Najkarakterističniji znak koji upućuje na tu ozljedu tipa jest
kada posljednji članak prsta ostaje stalno savijen.
Do dolaska liječniku samopomoć valja biti usmjerena na imobilizaciju prsta
koji se mora imobilizirati bilo kakvim priručnim sredstvom
(primjerice daščica) tako da vršak prsta više nije savijen.
Kliničkim i rendgenskim pregledom liječnik utvrđuje tip ozljede.
Nakon skidanja imobilizacije potrebno je barem 4 do 6 tjedana rehabilitacije
prije potpunog povrata radnim i sportskim aktivnostima.