Diabetes mellitus ili šećerna bolest poremećaj je povećavanja razine šećera u krvi žlijezde gušterače, koji se zbiva kada gušterača prestane proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život. Šećerna se bolest u početku liječi tabletama i dijetom, a kasnije i inekcijama hormona inzulina. Bolest je nasljedna, a vjerojatnost da će ju osoba dobiti (50%) povećava se ako je osoba pretila.

Znaci šećerne bolesti su:
- često mokrenje
- umor
- slabost
- žeđ

Tipovi šećerne bolesti:

Najrasprostranjeniji su Tip 1 i Tip 2 dijabetesa

Tip 1 šećerne bolesti :
Nekad nazivan inzulin ovisni tip šećerne bolesti u kojem je
životno potrebno u organizam unositi inzulin.
Ovaj tip bolesti razvija se kad organizam proizvodi malo ili nimalo inzulina. U tom slučaju inzulin mora biti unijet injekcijom.
Češće se javlja u djece i adolescenata, ali može se pojaviti i u odraslih.
Nastanak tipa 1 šećerne bolesti je obično iznenadan i dramatičan i može uključivati slijedeće simptome:
- učestalo mokrenje
- prekomjernu žeđ i suhoću usta
- izraziti umor/nedostatak energije
- stalnu glad
- nagli gubitak težine
- smetnje vida
- ponavljane infekcije

Tip 2 šećerne bolesti:
Nekad nazivan o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti u kojem
je inzulin potreban za metaboličku kontrolu.
Tip 2 bolesti javlja se kad gušterača nije sposobna stvarati količinu inzulina da udovolji potrebama organizma ili se proizvedeni inzulin ne koristi učinkovito. Ovakvo stanje može se kontrolirati pravilnom prehranom,
tabletama i redovnom tjelovježbom.
Javlja se prvenstveno u odraslih, ali se sve češće razvija i u mlađih osoba.
Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvaća oko 90% svih oboljelih
U tipu 2 simptomi se javljaju postupno u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. Međutim, simptomi tipa 1 šećerne bolesti, u manje izraženoj formi mogu također biti prisutni i u tipu 2 bolesti.Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. U oko polovice slučajeva sve do razvoja kroničnih komplikacija nema simptoma.