Rush University Medical Center

Ako želite održati vaš mozak zdravim onda, čini se, da je posjeta prijatelju, učestvovanje na zabavama, čak i odlazak u crkvu, možda jednako dobro za vas kao i rješavanje križaljki.

Prema istraživanju koje je napravio Rush University Medical Center, česta društvena aktivnost može pomoći u prevenciji ili čak odgoditi kognitivno propadanje u starijoj dobi. Studija je upravo objavljena na internetu u Journal of the International Neuropsychological Society.

Znanstvenici su bili vrlo pažljivi u njihovoj analizi kako bi isključili mogućnost da kognitivno propadanje prethodi ili uzrokuje društvenu izolaciju, a ne obrnuto.

„Logično je za pomisliti da, kada se nečije kognitivne mogućnosti raspadnu, oni će mnogo manje izlaziti van i sretati prijatelje, uživati u kampiranju ili participirati u društvenim klubovima. Ako se nečija memorija, mogućnost razmišljanja slome ili nestanu, onda se teško družiti,“ rekao je glavni istraživač Dr. Bryan James, s poslijediplomskog studija za epidemiologiju, starenje i demenciju na Rush Alzheimer-ovom centru za bolesti. „Ali naši rezultati sugeriraju da socijalna neaktivnost sama po sebi vodi do kognitivnih oštećenja.“

Studija je obuhvatila 1138 starijih osoba, otprilike starih oko osamdesetak godina koji su sudjelovali u Rush projektu za memoriju i starenje, tj. u dugoročnoj studiji o uobičajenim kroničnim uvjetima starenja. Svi oni su prošli kroz jednogodišnju evaluaciju koja je uključila medicinsku povijest i neuropsihološke testove.

Društvena aktivnost je mjerena na osnovu upitnika koji je učesnike ispitivao o tome koliko često su u prethodnoj godini učestvovali u aktivnostima koji uključuju socijalnu interakciju – na primjer: da li su izlazili u restorane, da li su prisustvovali sportskim događajima ili teletractu (sustavu off track klađenja) ili koliko su puta igrali bingo; išli na dnevne izlete ili putovanja; bavili se volonterskim radom; posjećivali prijatelje, participirali u grupama kao što je Knights of Columbus ili posjećivali vjerska okupljanja.

Kognitivne funkcije su procijenjene nizom od 19 testova za različite tipove memorije (trenutačnu, semantičku, i radnu memoriju), kao i za perceptivnu brzinu i vizualnu sposobnost.

Na početku istraživanja, nijedan od učesnika nije imao kognitivna oštećenja. Pa ipak kroz pet godina, oni koji su bili više društveno aktivni, su pokazali manju stopu kognitivnog oštećenja. U prosjeku oni koji su imali najveći nivo društvene aktivnosti (90% od njih) je imalo samo Ľ stope kognitivnih oštećenja od onih osoba koji su bili najmanje društveno aktivni. Drugi pokazatelji koji možda imaju učešća u smanjenju kognitivnih oštećenja kao što su; starost, fizička vježba i zdravstveno stanje, su bili isključeni iz analize.

Zašto je izostanak društvenih aktivnosti u zavisnosti od razvoja kognitivnih problema nije jasno. James smatra da je jedna mogućnost da „društvena aktivnost izaziva starije osobe da participiraju u kompleksnim međuosobnim razmjenama, koje mogu promovirati ili imati glavni efekt na neuralnu mrežu i da se dogodi slučaj: ‘koristi je ili je izgubi’ (neuralnu mrežu op. prev.).“

Daljnja istraživanja su potrebna da bi utvrdili da intervencije koje imaju za cilj povećanje društvene aktivnosti kod ljudi u starijoj dobi mogu igrati ulogu u prolongiranju i sprječavanju kognitivnih oštećenja, rekao je James.
scienceworld.hr