Umem da volim

Pitate li se gde nalazim inspiraciju? Naprosto, neka visa sila u meni tera da popunjavam prazne listove. Svakoga od nas muce na hiljade pitanja, odgovore trazimo i tamo gde ih vise nema, a ipak tragamo.
Naucila sam da istinski zivim onda kada sam naucila da disem, naucila sam da cenim sebe onda kad sam naucila da volim druge, i da ljubav bezgranicno dajem. Nije trebalo puno, ljubav se desi spontano...
Voleti nesto znaci biti spreman pruziti ono sto se trazi: podrsku, osmeh, razumevanje. Car ljubavi nije gledati jedno u drugo vec gledati u istom pravcu. Ljudi ulaze u nase zivote spontano, unose radost, tugu ali i odlaze. Ti koji brzo odu, koji ostanu najanstveni, nedoreceni.... ti su nam uvek najzanimljiviji. Njih se uvek najduze secamo.
Cista, istinska ljubav je najtoplija, ona se ne sebicno pruza i dajea za uszvrat cesto ne trazi nista. Ume da bude i potajna. Takvu ljubav treba traziti i za nju se boriti. Osmeh jednog deteta moze da pruzi onoliko koliko i jedna slobodna prica koja uziva u svom letu. Slobodna ljubav ume najvise da pruzi, i da bude okovana licem samo jedne osobe. Licem jedne ljubavi.
Upoznati pravi deo sebe, omoguciti sebi da upoznamo svoju dusu, prizeljkivati i cekati ono sto mnogo i znaci, i probuditi u sebi osobu, svoje drugo lice...