Peugeot je 2003. predstavio konceptni skuter JetForce 125 Compressor. Tada se činio kao čudo tehnike, s agresivnim dizajnom i 20 KS iz malenog agregata. Izgledao je kao san svakog skuteraša. Nažalost, realnost je bila drukčija. Kad smo 2006. uspjeli isprobati toliko hvaljeni francuski skuter ostali smo razočarani. Prvenstveno cijenom od 6800 eura, koja je sve dovela u pitanje, jer se za taj novac mogao kupiti ozbiljan motocikl.
Razočarali su nas i visoka potrošnja, vibracije i buka. Sve u svemu, moglo se reći da je to propali projekt, o čemu govori i činjenica da su u Hrvatsku uvezena tek četiri primjerka! Francuzi očito ne mare za troškove, pa su 2008. predstavili model Satelis 125 Compressor. Kako se prvi mačići bacaju u vodu, odlučili smo Francuzima dati još jednu priliku. No kako sada sudimo - uzalud. Agregat iz JetForcea ubačen je u tijelo maksi skutera, a dizajn je ono što se kod ovog skutera ne može osporiti. Prednji dio djeluje vrlo aerodinamično i pomalo agresivno, a stražnji je nešto konzervativniji, ali skladan. Pruža solidan potencijal, a svakako ima mana. Riječ je o jednocilindarskom četverotaktnom motoru obujma 124 ccm, s dva ventila. Zahvaljujući prisilnom upuhivanju zraka i elektroničkom ubrizgavanju razvija visokih 20 KS.
Kako radi kompresor? Laički rečeno, jednostavno. Riječ je o zračnoj pumpi, koju preko remena pokreće radilica. Zrak se tlači i prisilno ubacuje u cilindar i tako se proizvodi više snage. Ugrađeno je i elektroničko ubrizgavanje.



U vožnji je to lošije od očekivanja, pa smo se zapitali - gdje su svi ti konji?! Da bi uopće krenuo, motor se morao zavrtjeti na visokih 4900 o/min, a nakon toga čuje se neugodno zujanje kompresora. Nastaju vibracije i zvukovi slični kao kod mlinca za kavu. Ubrzanje je solidno do 80, a nakon toga skuter postaje trom i sporo nabire do maksimalnih 115 km/h. Kompresor i 20 KS trebali bi dati bolji rezultat. Za zaustavljanje brinu jedan disk sprijeda od 260 mm i jedan od 226 mm straga, s dvoklipnim kliještima. Kočnice su oplemenjene ABS-om, a rade solidno i lako zaustavljaju skuter mase 171 kg. Prednja je u početku malo čudna te se potrebno naviknuti na nepreciznu i mekanu ručicu. Nažalost, tijekom kočenja začuje se iritantno zujanje elektronike, koja kontrolira ABS.
Ovjes je solidan. Prednja teleskopska vilica i dva stražnja amortizera dobro upijaju neravnine, ali se tada osjeća vibriranje i lupanje plastike. Okvir je izrađen od čeličnih cijevi i aluminijskih profila te je podosta mekan, jer se prilikom nagle promjene smjera osjeti malo uvijanje. Ono što svakako ne priliči skuteru ove klase je potrošnja, koja je tijekom testa iznosila 5,9 litara na 100 km, što je svakako previše i izvan svih proporcija.



Instrumentna je ploča jednaka kao i na ostalim modelima Satelisa, s dva velika analogna pokazivača te jednim digitalnim u sredini. Ploča je atraktivna, funkcionalna i čitljiva na jakom suncu. Sjedalo je udobno te podsjeća na kućni naslonjač. Mjesta za noge ima dovoljno, a upravljač je dobro odmjeren u odnosu na sjedalo. Zahvaljujući velikom vjetrobranu zaštita od vjetra je odlična te vozača gotovo u potpunosti štiti od hladnog zraka. Suvozačko je mjesto malo povišeno, a ispod njega je spremnik za kacigu. Kad se sve zbroji i oduzme, ovom skuteru ne predviđamo svijetlu budućnost, barem ne u Hrvatskoj, jer se kod nas ni ne prodaje. To je i logično, obzirom da testna verzija u Italiji stoji 6900 eura, a kod nas bi to bilo barem još tisuću eura više. Za taj se novac može dobiti pošteni maksi skuter ili čak motocikl.