Dim Chay

Dugo godina se promecem raznim rijekama, sakupljam o njima informacije, citam razne literature o rijekama, kako iz knjiga tako i preko interneta, sakupljam kojekakve informacije i slike o njima, citam putopise ljudi koji opisuju svoja putovanja rijekama . . .

Do nedavno sam mislio da me ništa drasticno ne može iznenaditi što bi bilo vezano za rijeku, a da ja o tome nisam imao informaciju. Rekoh donedavno jer me ovoga ljeta docekalo veliko iznenadenje na jednoj rijeci u zapadnom djelu Turske, nedaleko grada Alanya.

Rijeka se zove Dim Chay ( Dim Caj se izgovara). Izvire u brdima planinskog sustava Taurus, probija se kroz klance i utjece u Sredozemno more kod grada Alanya.





Rijeka je bogata vodom tako da njen tok pregradiše branom i napraviše veliko akumulaciono jezero (koje nisam vidio) iz kojega vodu iskoristiše za proizvodnju el. energije, tako potrebne u ovome turisticki poznatom dijelu Turske-





Nizvodno na rijeci iza te brane vidjeh nešta što me iznenadilo. Ali podimo redom.

U ovom dijelu Turske vladaju velike vrucine u proljetno-ljetno-jesenjem periodu od 6 - 7 mjeseci. Temperatura nerijetko prelazi 40 stupnjeva Celzijusa u hladu. Tako velike temperature zahtjevaju klimatizirane prostore kako bi se u njima ljudi osjecali ugodno. Medutim klimatizirani prostori su i nezdravi, a pored toga umjetna i prirodna klima su dva razlicita pojma.

Kako u takvim uvjetima stvoriti prirodnu klimu u kojoj bi se osjecali udobno i prirodno rashladeni?

I tu krece moja pricica.





Ukrocena planinska rijecica Dim Chay ima temperaturu vode oko 16 - 18 stupnjeva Celzijusovih. Od brane hidrocentrale pa prema ušcu probija se kroz uske kanjone visokih litica tvoreci u tim kanjonima ugodnu prohladnu klimu temperature oko 22 - 24 stupnja Celzijusa. Na vanjskim prostorima gdje vlada temperatura od 40 stupnjeva Celzijusa pravo je osvježenje.






Dalje je sve bilo samo prakticno iskorištavanje postojecih klimatskih uslova. U kanjonu niknuše ugostiteljski objekti. U plitkoj vodi rjecice sagradiše se separei ispod kojih neometano tece rijecica, skakaonice za kupace i plaže gdje se mogu kupaci i suncati.

Na kamenim stjenama kanjona sagradiše se na drvenim konstrukcijama u više etaža separei za rucavanje . . .












U separeima se postaviše mali stolovi sa prostirkama za sjedenje . . .






. . . gdje se mogu provesti ugodni zajednicki trenuci mladih . . .





. . . ali i citavih porodica. Tu se održavaju razne privatne proslave, ali i poslovna druženja.





Sve to prati spektar raznih kulinarskih dostignuca. Treba napomenuti da je turska kuhinja bazirana više na povrce nego li meso.

. . . mada se ne može reci i da mesa nema. Ima ga i te koliko i pripravlja se na njihov domaci nacin.








U tako prirodnom ambijentu sa prirodnom klimom ugodno je zasjesti, nešto prezalogajiti, opušteno popricati, oci odmoriti na predivnim prizorima.








Turci koji su pretežno muslimanske vjere rijetko se kupaju u moru ili jezeru. Prema vjerovanju kupanje je preporuceno u vodama koje su tekuce jer simboliziraju život, protocnost života. Zato ih se može puno vidjeti kako se kupaju u rijekama. Planinske rijeke su hladne ali i osvježavajuce za kupanje. Treba napomenuti da su vrlo ciste.









Nisam se kupao u njoj vec sam malo prošetao po plicaku. Voda je za mene bila i više nego li hladna. Taman za pivce ohladiti na korisnu i upotrebljivu temperatutu.








Zadivljujuce je kako se sve uklopilo u okolinu. Unatoc velikoj frekvenciji ljudi rijeka je cista i bistra. U nju se ne odbacuju otpatci, ne baca se smece. Jednostavno je cuvaju za sebe i radi sebe cistom.








Proveo sam nekoliko sati u ovome okruženju. Bilo je vrlo ugodno i opuštajuce. Ali mi se neizostavno nametne i jedno pitanje. Hocemo li mi na našim terenima doci do pameti i svoje rijeke cuvati ciste za sebe i radi nas samih? Hocemo li ?