Kao naruceno

U prvoj polovini jula 2007. godine u vecernjim satima doveslao sam rijekom Savom do sela Domaljevac, BiH. Tu sam prenocio i ujutro ranije krenuo za Županju, gdje sam trebao biti oko 10 sati jer je takav dogovor bio sa policijom, carinom i ostalima koji su trebali obaviti svoje formalnosti i dozvoliti mi izlazak iz Republike Hrvatske.

Ranije sam preko MUP-a RH najavio plovidbu rijekom Savom svojim kanuom za Beograd i tu sam morao obaviti sve granicne formalnosti ,u skladu sa zakonom.

U toku puta mobitelom sam se javio policiji i dogovorio gdje da ih sacekam. Medutim put mi se odužio i zadnjih oko 5 km morao sam žestoko navaliti na veslo da stignem u dogovoreno vrijeme. I stigao sam, ali cekanje "nadležnih" potrajalo je do 11.30 sati, kada su u 2 minute sve obavili i otišli.

Ocekivao sam da ce tu biti nekakva kafana pa da gucnem pivce, ali kafana je dosta udaljena od toga mjesta, a bojao sam se ako odem do nje, a dode kontrola nece me naci i eto problema. U kafanu nisam išao tako da nisam ništa gucnuo osim vode koju sam imao u kanuu.

Nakon obavljene kontrole krenuo sam prema Orašju sanjajuci svoju nesudenu pivcu, onako hladnu, rosne boce, pitku i kreponosnu. U mislima sam racunao koliko imam do Orašja, koliko je to u minutama, sekundama... i koliko ce moja bezpivska agonija da potraje.

Veslam tako sa pivcom pred ocima, ulazim u krivinu rijeke kad na sredini krivine ... da ne povjeruješ. Protrljao sam nekoliko puta oci a ono stvarnost. Oci me ne varaju uostalom POGLEDAJTE i vi...