Kestenijada u H. Kostajnici 2010.

Šta sve slavimo i obilježavamo? Berbu malina, jagoda, žetvu, berbu grožda.... sazrijevanje pitomih kestena. Svaka manifestacija ima svoj znacaj u mjestu gdje se slavi i obilježava. Ljudima izmjeni kolotecinu života, živne ih, udahne nekakve pozitivne promjene, okupi rodbinu, prijatelje, poznanike, bolje se pojede, više popije...

Prisustvovali ste, vjerujem, mnogim manifestacijama, možda i ovoj, ali za one koji ne znaju za ovu manifestaciju ili nece nikada biti na njoj, posvecujem ove retke i fotografije.





Rijeka Una, prolazeci svojom kotlinom razdvaja dva grada, dvije Kostajnice, Bosansku, sa svoje desne i Hrvatsku sa svoje lijeve strane vodotoka.








Na lijevoj strani rijeke u Hrvatskoj Kostajnici održava se ovih dana velika manifestacija pod nazivom Kestenijada. Oko grada na brežuljcima iznikle su velike šume pitomoga kestena, u narodu još zvanoga i kostanje, zbog kojega i grad dobi ime.









Manifestacija traje nekoliko dana i jako je dobro posjecena u sve te dane, Ljudi iz svih krajeva zemlje i zemalja okruženja dolaze ovamo da se provesele, posjete rodbinu i prijatelje, ali i da se nauživaju kojekakvih delicija napravljenih od plodova pitomoga kestena...

Pored specijaliteta od kestena nudile su se i rukotvorine od metala, drveta, kojekakvi novi tvornicki i ini proizvodi, predmeti koji spadaju na takve manifestacije, ali i oni kojima nije mjesto na takvim okupljalištima...

















Iz mnogobrojnih šatora orila se muzika, žamor i pjesma ljudi, vijorio se dim, širio miris pecenja i raznoga pica ...

Mada je rat odavno završio, mnogi se objekti obnovili, još uvijek se na nekima objektima i te kako vide tragovi rata i pustoši koje je on donio. Slike tih objekata nisu narušile dobru i veselu atmosferu manifestacije.












Za razliku od prošle godine kada se manifestacija održavala i u Bosanskoj Kostajnici, ove godine ona ostade pusta, bez sadržaja, osim što su terase kafica bile prepune izletnika iz RH.








Obilazeci i Bosansku Kostajnicu, nisam odolio mirisu cevapa. Pronašao sam i jelenka da ugodaj bude ljepši.






Po starom dobrom obicaju, otišli smo i na Tekiju da se napijemo vode, jer po legendi samoga mjesta "Tko se jednom na Tekiji vode napije, uvijek ostade u Kostajnici".





Legenda neznam da li je tacna, ali je cinjenica da neki mali dio mene uvijek je uz Kostajnicu, da li zbog Tekije, rijeke Une ili prelijepe prirode, to neznam, ali naslucujem da je i zbog jednoga i zbog drugoga i trecega, a tko zna možda i zbog još necega cega nisam ni sam svjestan.