Moj at

Doživjesmo puno ugodnih trenutaka, neugodne smo zaboravili. Snivasmo još nedoživljene snove, planirasmo putove koje još nismo prošli.
Cak i u novinama osvanismo, najprije u ovim našim domacima u Hrvatskoj, zatim te reportaže preuzeše novine Srbije, Madarske..., pa razni forumi pokušaše nama "okititi" svoje stranice.











A nas dvojica uvijek u tišini podosmo na putove. Nismo nikoga od poznatih željeli na tim putovima , vec smo poznanstva stvarali na putovanjima, onako spontano, iskreno, od srca.
Na putovima širili smo duh prijateljstva i ljubavi prema prirodi i ljudima. Gledasmo da ne ostavljamo nikakve tragove za sobom, kako bi pri ponovnim prolaskom, stare staze zatekli onakvima kakve smo ih upoznali i zadržavali u sjecanjima.














...i bijaše nam lijepo do sada.
Slucaj je bio da sam naišao na ovaj forum. Organizator foruma mi dozvolio da na njemu iznosim pricice sa putovanja, vi ste ih prihvatili, pa evo dajem vam i ovu pricu o mome atu (ne konju) i malo slicica koje ga pokazuju na raznim terenima i raznim "pozama". U danima koji su pred nama još štošta ce ispasti ispod vesla moga ata. Nece to biti namjera da se hvalimo, vec da sve one koji budu citali te pricice potakne da krenu u prirodu, pokušaju prenociti, barem nekoliko noci godišnje u njoj i dobiti ce više nego misle u tim danima. Ali isto tako da tu prirodu cuvaju i paze za one kojie, možda, u tom trenutku drže za malenu rucicu. Vjerujte da je tako. Mojim atom dobio sam strašno puno, puno više nego vama prikazujem......

Tokom gradnje definirao sam mu namjenu: "duga, višednevna putovanja raznim rijekama sa svom logistikom koja je potrebna".
Iz toga razloga dno mu je ojacano, prednji i zadnji vrh pregradeni u nepropusne komore u koje se mogu smjestiti razne stvari, a koje se poklopcem na navoj zatvaraju da bi bile vodonepropusne. Dodano je montažno sjedalo sa naslonom radi "komfora" pri putovanju.Dug je oko 5,4 m, širok u najširem djelu oko 90 cm, a težak 48 kg.












"Krstio" sam ga imenom Odisej, jer je trebao biti lutalica u milosti svih bogova, kao i Odisej, jednio nema kraljeve krvi, ali zato može imati Ždrepceve krvi, ako u njega stavim boce crnoga vina pod tim imenom.
I onda sam ga "zajahao" rijekama. "Projahasmo" oko 120 km tokom Mure, 245 km tokom Drave, 495 km Tokom Dunava, 730 km toka Save, 220 km toka Kupe, nekoliko (?) km toka Krapine i Ljubljanice, 40-tak km Odre, preplivasmo Bohinjsko jezero, plivasmo na jadranu u Istri i Crikvenickoj rivijeri, predosmo šoderasta jezera oko Zagreba, ponovo prodosmo poznatim putevima....

Mnogi junaci i nejunaci voljeli su se "crtati" uz svoje konje. Bili su to obicno bijeli ili crni, ali bilo ih je i šarenih. Svi su bili prekrasni, neki strašni, nekima je iz nozdrva izlazio "dim i oganj", kopitama su cuda cinili, pili vino po pola sa vlasnikom, tugovali kada je vlasnik poginuo, junaci plakali za njima kada su im poginuli u bojevima...











Ja nisam junak, a nemam ni takvoga "strašnog" konja, ali imam svoga ata, koji nije ni bijel, a ni crn, vec toliko plav da je ljubicast. Star je tek osam godina. "Roden" je u jednoj privatnoj radionici u Karlovcu sa malim preinakama. Oblik mu je klasicni, namjenjen za rekreativna putovanja mirnim vodama sa tri klupcice za tri osobe, ili cetiri ako su drugo dvoje manja dijeca.