Put od Podturena do Osijeka, Murom i Dravom 2005.god.

Ovaj sam put planirao ostvariti godinu dana prije nego sam ga ostvaro. Naime pocetkom augusta 2004. godine pripremio sam sve za put Murom i Dravom na relaciji Mursko Središce - Osijek. Medutim da bih zadovoljio zakonske formalnosti trebao sam dobiti saglasnost nadležnih organa Slovenije, Madarske i Hrvatske za kretanje u pogranicnom pojasu i prolasku kroz teritorij navedenih zemalja koritom rijeke Mure. Kako sam za dozvolu Slovenaca trebao ici u Morsku Sobotu, platiti aministrativne takse u iznosu od 50 €, za prolaz par kilometara Slovenijom uzvodno od Podturena, odustao sam od te ture i definitivno ignorirao Slovence i njihov teritorij. Tako promjenih mjesto polaska umjesto od Murskog Središca odreden je Podturen.

Pocetkom augusta napeto sam pratio vremensku prognozu koja mi baš nije bila naklonjena. Kiša...kiša i opet kiša... Cim je zagrijalo sunca spakovah sve potrebno u auto, natovarih kanu i umjesto da drugi dan krenem, silna kiša koja se srucila cijelom Hrvatskom sprijeci me u naumu. Kiša je padala gotovo desetak dana, a kada se vrijeme stabiliziralo istekla mi dozvola za kretanje granicom i ostadoh kod kuce.

Iduce, 2005. godine sredim na vrijeme sve papire da krenem od Podturena.







Tako je put skracenoko 12 km, na relaciju Podturen - Osijek i nigdje ne prolazi kroz Sloveniju, vec samo granicom, a za to mi oni ne mogu ništa. Zakonsko kretanje po granici sa Madarskom regulirala je još davno SFRJ, a RH je samo prihvatila te zakone i nije trebalo izmišljati toplu vodu. Jednostavno sam uputio fax u Policijsku upravu Medimursku i za 20-tak tana dobio dozvolu organa Madarske na njihovom jeziku, ali i prevedenu njihovu dozvolu na naš jezik, te dozvolu organa RH i putevi su otvoreni za plovidbu.

U vrlo kišno jutro pocetkom jula mjeseca 2005. godine dodoh do skele u Podturenu na 50-ti km rijeke Mure.






Malo sam u razgovoru sa skelarom pokušao doci do korisnih informacija o plovidbi, medutim kada sam ga pitao šta znaci crni kvadratni znak sa bijelom brojkom 50 nedaleko postavljen, on mi je rekao da toliko kilometara imam do Osijeka. Vidio sam tada da se baš ne razumije puno u rijeku gledajuci na cijeli njen tok, vec da je ogranicen samo na mjesto gdje skela prelazi s jedne na drugu stranu rijeke






Jedino korisno što mi je rekao je da se predvecer prethodnog dana nekoliko Slovenaca splavom tuda jedva probilo nakon što su se skoro prevrnuli i raspali kada je splav udarila u kamenu obalu rijeke, te da je Mura trenutno narasla preko tri metra iznad nekakve njene normale.






Procijenio sam na osnovu svojih pracenja vremenske situacije tih dana da ce kiša padati do podneva, a poslije cu rijekom otici iz njenog djelokruga i da bih dalje, narednih dana, imao relativno dobro vrijeme. Ukrcah stvari u kanu, oprostim se sa sinom koji ce vratiti automobil kuci, ali i koji ce po mene doci u Osijek i krenuh rijekom kroz kišu... Nakon nešto više od dva sata susreo sam Slovence, malo razgovarao sa njima i kao brže plovilo, nastavio put dalje...





Vec na pocetku mi je Mura dala do znanja kakva je. Vrlo hladna, muljevita, brza i sa jako puno vireva koji su me backali amo tamo po površini i primoravali me da dobro zapnem veslima kako bih održao situaciju i smjer pod kontrolom...

... ocekivao sam da ce mi lakše biti na Muri, ali što dalje plovim sve me više iscrpljuje. doduše kanu ima oko 48 kg, ja oko 90, nosim oko 30 litara tekucine, oprema i sve ostalo procjenjujem da sam težak oko 180 kg. Velika težina za neke brze manevre...









... koje ponekad rijeka namece kao nužnim. Još je gore što ne poznajem rijeku. Prvi puta sam na njoj, izuzetno nabujaloj i k tome sam...






... a nabujala rijeka kao nabujala rijeka, nosi svega sa sobom, poplavila je svoje ade tako da se oko njih stvaraju vrlo opasni vodeni vrtlozi. Što je najgore moram izbjegavati maticu rijeke jer njome plovi svega i svašta i to može ugroziti moju sigurnost...







... pored rijeke postoje kilometarske oznake rijecnog toka. Prema njima i satu izracunao sam da se krecem brzinom od 9 do 13 km na nekim dionicama. Tako doplovih i do mosta kog granicnog prijelaza Gorican - Letenye izmedu RH i Madarske. Prvotno sam imao u planu da zastanem i izadem na obalu da popijem pivce, ali teški uvjeti plovidbe mi naložiše da ništa nema od pristajanja, a kamoli od bilo kakvog alkohola, makar i u atomskim kolicinama koje bi mi sada itekako dobro došle.





Prvi puta vidjeh i sisteme kako se lovi rba na križnicu, kako sam kasnije cuo o tome, ali kada sam ga vido nisam odmah shvatio o cemu se radi

... pomalo stjecem iskustva kako se prilagoditi vodi i njenim hirovima. Opuštenije se krecem, zapažam vše detalja oko rjeke, prolazim i pored skele na rijeci, ali na njoj nikoga nisam vidio, idem dalje...









... sa lijeve strane mi se "približavaju" brda, znak da sam negdje oko Kotoribe, a onda još koji sat i eto me u rjeci Dravi.











... rjeka se malo smruje, ali samo malo . Brda za koja sam mislo da su kod Kotoribe ustvar nisu kod nje vec daleko od nje, Pomalo se na karti ne mogu snaci gdje se nalazim, na kojem dijelu puta. I kiša je prestala tako da sam odmah veseliji..

... uocio sam i jednu vikendicu u izgranji. Njena drvena konstrukcija odaje da ce to biti mali "caroban" objekat uz prekrasni dio rjeke...






... konacno željeznicki most kod Kotoribe. E sada još manje od dva sata eto me u Dravi..










... koliko god sam ocekivao ušce Drave, toliko me je ono iznenadilo. Po dolasku pred ušce prvo što sam zapazio bila je nekakva zlokobna crna crta koja je prelazila preko cjele širine rijeke Mure. Drava mi je dolazila s desne strane i nisam mogao znati šta je ta crna crta. Instiktivno predoh sasvim uz desnu obalu Mure da pažljivo pratim razvoj dogadaja. Zbog velikog vodostaja rijeke ne mogu ni pristati na obalu i pješke otici izvidjeti stuaciju. Odlucim se na opreznji pristup.

Dolaskom na nekih pedesetak metara shvatih šta se dogada. Rijeka Drava je kao jaca i na tome terenu brža rijeka još k tome i višljeg vodostaja stvorila vodenu stepenicu svojom maticom koja je oko 30-tak centimetara višlja od površine rijeke Mure. Ta vodena stepenica je u biti ona crna crta koju sam izdaleka uocio.

Ali tu se javlja nova opasnost. Tu stepenicu moram savladati iz prvoga pokušaja, jet ako to ne uspijem rijeka ce me vratiti nazad, bocno me postaviti u odnos sa maticom Mure i ova ce me bokom vratiti nazad na stepenicu koja ce me izvrnuti. Svjestan ove opasnosti napregao sam sve snage, snažno zaveslao i u "sudaru" sa vodenom stepenicom propeo se na nju. Dravska matica me zahvatila i ponijela prema obali gdje su me strpljivo "cekale" gromade kamenja koje su Madari nabacali kako bi im štitile obalu od erozije vode.

Tu sam morao još jace zaveslati da se usmjerim tako da me rijeka ne nabije na kamenje, vec da uhvatim njenu protustruju koja ce me držati na malom ali sigurnom odstojanju od kamenja. To mi je uspjelo, a tada vidjeh novu nevolju. Desno od te gromade kamenja gdje se sudaraju rijecne matice Mure i Drave stvara se vrtlog promjera 6-8 metara koji brzo rotira, a sredina vrtloga je oko pola metra niža od razine površine rijeke.

E tu sam zapeo. Ne jednom nego sa 5 konjskih snaga, nekako uspio uhvatiti vanjsku stranu toga vrtloga te uz pomoc njene rotacije i centrifugalne sile odbaciti se od vrtloga i sigurno uci u rijecne vode Drave. Kod ušca su bili jako izraženi virovi, a koje sam uspio lakše savladati. Nakon oko 2 km doveslah krajnjim snagama do rijecne ade na kojoj je kolibica i pristanište. Tu sam pristao, legao pod krov kolibe i jedno vrijeme nepomicno ležao pokušavajuci povratiti snagu i izbjegavajuci misliti o opasnosti kroz koju sam prošao i situaciju šta bi bilo da je bilo...










Kada sam povratio dah iskoristih vrijeme kako bih i rucao tako da mi se pocela vracati snaga. Dozvolio sam si da popijem dva gemišta, a nakon svega toga podoh dalje..

I cuvare toga dijela rijeke susretoh.






Dan polako jenjava dajuci mi do znanja da moram negdje postaviti logor za nocenje...Nadoh i povoljno mjesto, pristadoh, izvukoh kanu van iz vode i postavih šator.


















Taman kada sam vecerao zapocela je kiša lagano da pada. Uvukoh se u šator i vec u zraku zaspah. Nocu me tu i tamo budilo pracikanje ribe u vodi ili zvuk vodenih virova....

2.Dan





Ujutro najprije doruckovah, zatim spakiram logor i sve pospremim i dobro ucvrstim u kanu, pa onda podoh dalje. Nakon par kilometara proplovih ispod mostova kod Botova...














Ponekada su obale sa Madarske strane znale biti okomite duboko usjecene u pijesku. U njima je bilo bezbroj rupa u koje su se naselile ptice...











Naidoh i na mjesto gdje se iskopava šoder iz rijecnoga dna...

.... vidjeh i skelu uz obalu...






... pa dalje nekoliko kilometara još jednu...







... pa još jednu. Ove skele premošcuju Dravu jer je Hrvatska i jedna i druga strana obale. Preko skela najcešce prelaze ljudi iz okoline kako bi obradivali svoja polja koja imaju na obadvije strane rijeke..








,,, iza podneva naidoh na viseci pješacki most preko rijeke. Ispred mosta je skela. Tu s desne strane rijeke RH ima veliki "džep" svojega teritorija sa selom Križnica i jedina veza s time mjestom je taj most i skela.







... tu zastadoh, napravih si rucak, a onda se malo odmorih,,,





Nakon popodnevnoga odmora podoh dalje. Uz put sretoh i "Baru",,,

... brod bager za vadenje šodera iz rijeke..





... vikendaše sa Madarske strane kako se odmaraju u prirodi uz rijeku...






... izletnicki brod kojime se Madari znaju povesti za visokoga vodostaja Drave sve do ušca Mure. Inace se krece na relaciji Barc- Donji Miholjac u turistickim plovidbama.





Doplovih i do Barca, madarskog grada gdje je ujedno i cestovni granicni prijelat izmedu RH i Madarske. Tu je i luka na Dravi jer je ona dovdje plovna za srednjih pa i nižih vodostaja.










Vidjeh i jednu rijecnu adu koja je "nastanjena"

Dan pomalo izmice. Vrijeme da potražim mjesto za nocivanje. Na radiju najavljuju pogoršanje vremena za ovo podrucje. I naidoh na napuštenu dašcaru sa molom za pristajanje camaca. Pristadoh i uselih se u dašcaru.









Nakon vecere dugo sam vremena sjedio na molu ispred dašcare osluškujuci rijeku i slušajuci njenu "pricu".










3. Dan





... Ujutro nakon dorucka i placanja stanarine "vlasniku" brvnare podoh dalje. Nocu se rijeka podigla za nešto više od 30-tak centimetara.





Nevrijeme nocu nije naišlo. Otišlo je tko zna gdje. Nisam žalio zbog toga. Nastavih dalje... Prodoh i pored granicne karaule kod mjesta Zanoš...






...plaže kod mjesta Sopje...






... vidjeh i Madare na njihovoj strani rijeke...

... a rijeka mi sve ljepša i ljepša..





... i bogatija životom...










... naidoh i na jedinu veliku crpnu stanicu sagradenu sa hrvatske strane rijeke. Tu se crpi voda za navodnjavanje polja...






... opet priroda...




...pa most kod donjeg Miholjca za prelz u Madarsku...

Rijeka se uljepšala i cvjetovima vrba i topola...





,,, ali i njene obale postadoše opasne... Prestankom Madarske cijela lijeva obalarijeke od granice sa Madarskom do Dunava je minirana i ne smije se izaci na obalu, ali mjestimicno i desna strana ima minskih polja.





Ako se mine i opasnosti od njih ignoriraju rijeka je carobna






Naidoh i na vodenu pumpu za navodnjavanje





... ali i na tragove rušilacke snage rijeke, gdje je oderala obalu rušeci i šumu koja je rastila uz obalu.






I treci dan pomalo jenjava. Doplovih do mjesta Bistrinci gdje na savjet predsjednika kanu kluba postavih šator na ocišcenom djelu obale nedaleko od kanu kluba. Nakon vecere posjetio me predsjednik kluba i postadoh njegov gost u njegovoj birtiji koja još nije otvorena. Pridružio nam se i njegov znanac, veliki demižon domacega vina, sanduk mineralne vode i price pocesmo uz razgovor konzumirati do duboko u noc.
Iza ponoci nekako se uvukoh u šator i zaspah.

4.Dan





Ujutro rano probudi me priroda. Cvrkut i nadvikivanje ptica narušavali su mir i sklad rijeke. Osjecao sam posljedice sinocnjega "razgovora" tako da samo popih vruce cokoladno mlijeko, spremih se i zarana krenuh dalje. Nešta kasnije zacuh grmljavinu iza sebe i vidjeh da dolazi pogoršanje vremena.





Zaveslah malo jace analizirajuci mjesto gdje se nalazim, smjer puhanja vjetra i pružanja rijeke i zakljucih da cu se izvuci iz nevremena za oko pola sata, tj da me ono nece bitno zahvatiti. Prodoh i Belišce..





...pa vikend naselje, mislim da se zove Karašica, što nije najsigurnije...






... a onda u daljini ugledah i osjecku katedralu. Još ujutro sam se javio sinu da pode za Osijek i objasnio mu gdje cemo se naci.. ali sam se javio i prijateljima da se sa njima vidim..

Skoro je podne, uplovljavam u Osijek i prije visecega mosta ulazim u Zimsku luku Osijek










Ulaskom u luku dodoh na cilj svojega puta,,,






... umoran i iscrpljen ali zadovoljan ...





... cak mi je i malo žao što najdenom dode kraj. ali šta se može. Nagodinu ce biti vremena za nove puteve, nova druženja, nove ljude.

...a ja i moj Odisej ih jedva priželjkujemo.





Da li mi vjerujete?.............