Tata-mata murskih regata

Sposobnost i zalaganje pojedinaca doprinjeli su napretku covjecanstva, rastu civilizacije. Ma koliko se neki poslovi radili u timovima, ma koliko je timski rad produktivan uvijek u tome timu postoji pojedinac koji pokrece cijeli tim, rekli bi "kotac zamašnjak".

Njegovim znanjem, uloženom energijom, podsticajima i ohrabrenjima pojedinaca u timu, ucvršcuje se timski rad, njegova efikasnost postaje veca a samim time i osjecaj pripadanja timu jaca u svakom clanu tima.

Rijetko kada se takav pojedinac izdvaja iz tima kojem pripada i pokazuje kao najzaslužniji za uspjeh tima, mada su svi clanovi svjesni njegove zasluge.

Ovoga puta isticem jednoga takvoga "kotaca zamašnjaka" iz tima ljudi koji se nesebicno zalažu da medunarodna regata na rijeci Muri pod imenom: "Spust murskih ladja" uspije, da se održi, da iz godine u godinu ima sve više ucesnika.

Ime mu je Branko Polanec.





Upoznao sam ga prije više od 4 godine za mojega prvog ucešca u regati. "Domaci" covjek iz Svetog Martina na Muri, muž, otac, a od prije nekoliko godina i djed.Covjek obicni, uporan i staložen, smiren. . .





Prije desetak godina volonterski se prihvatio posla oko organizacije regate na Muri. Zamislio ju je kao regatu medunarodnoga karaktera u kojoj ce ucestvovati državljani zemalja kroz koje rijeka Mura protice, ali i regatu koja je svima ostalima otvorena da ucestvuju kao ucsenici. Domacini regate bile bi opcine kroz koje rijeka tece, etapna mjesta za stajanje bi bila u tim opcinama koje bi ujedno pored prezentacije svojih osobnosti pogostile ucesnike regate.





Tako se u Turistickoj zajednici Sveti Martin na Muri volonterski prihvatio organizaciji ove složene regate. Trebalo je stupiti u kontakt sa predstavnicima opcina iz Austrije, Slovenije i Madarske. Zatim im prenesti ideju da ulože zajednicke snage i svatko na svojem terenu animira ljude da pomognu oko organizacije regate, ali i animira ljude da ucestvuju u regati.





Trebalo je i ljude iz opcina u Hrvatskoj takoder animirati. Osmisliti sadržaj regate i osnovna pravila po kojima ce se ona odvijati. Problema na sve strane, ideja i više nego se mogu realizirati. Razlicitost država i zakona u njima trebalo je ujediniti u jedinstvenu cjelinu koja se odvija skladno i ne ometa proceduralno tok regate usporavajuci je ili nepotrebno prekidati.





Moralo se izgraditi nekoliko drvenih camaca kojima bi regataši plovili, a koji bi bili okosnica same regate. Camaca izgradenih na starinski, tradicionalni nacin.





Najbolnija tacka u svemu tome je "pronaci" novcana sredstva koja su potrebna za ovakvu manifestaciju na kojoj ne smije ništa nedostajati, ali ne smije biti niti previše raskošna. Trebalo je misliti na godine unaprijed, na povecanje ucesnika, produženje trase regate.





Poslova kao u prici. Poslova kojih se Branko nije uplašio vec ih se svojski prihvatio iako mu je bitno narušeno zdravlje, iako bi se trebao u ime ocuvanja ovo malo preostala zdravlja riješavati briga i dinamike života. Morao bi više mirovati.

Regata i organizacija iste postade mu opsesija, motiv življenja, ogledalo svoje snage i izdržljivosti. Prije 9 godina regata je krenula pod njegovim budnim okom i uz njegovo koordiniranje sa svima iz država kroz koje je prolazila.





U prvih pet regata nisam sudjelovao. Nisam niti znao da postoje. Na svojim putovanjima rijekama i do mene je došao glas o Murskoj regati. Raspitao sam se malo o njoj, stupio u kontakt sa Brankom i od tada ostadoh "zarobljen" Regatom.






Iz godine u godinu sve je veca, ljepša, privlacnija. Organizatori regate postadoše od amatera pravi profesionalci. Daju se izjave za javnost, sredstva javnog informiranja redovito izvještavaju sa regate. Ucesnici puni hvale šire dobre vijesti o njoj širom pomurskih zemalja, ali i dalje. Broj plovila i ucesnika raste.






Sve to znaci i više briga za organizatora, više uložene energije da ova manifestacija uspije, više jurnjave, sastanaka, realiziranih i nerealiziranih dogovora . . .





Stoickim mirom sve to Branko podnaša. Svuda stigne na vrijeme, odradi svaki svoj dio zadataka, pomaže drugima, odraduje i zadace supruga, oca i djeda. I sve stigne.





Nažalost, i bolnicke terapije kojima podspješuje narušeno zdravlje uspije izdržati. Mišljenja sam da koliko god ga terapije i ljekovi drže u vitalnosti, još ga više cini vitalnim rijeka Mura i organizacija i održavanje u životu regate "Spust murskih ladja".

Poživio ti nama dragi Branko još dugo, dugo godina i družili se mi s tobom kao organizatorom "Spusta murskih ladja". Živio!