Odmori se zasluzio si...

Jedan stari, umorni pas ušetao je u moje dvorište.
Vidio sam po ogrlici i dobro uhranjenom trbuščiću da ima dom i da je dobro zbrinut.

Mirno mi je prišao, pogladio sam ga po glavi, zatim me slijedio u kuću,
polako otišao niz hodnik, sklupčao se u kutu i zaspao.

Sat kasnije, prišao je vratima i ja sam ga pustio van.
Sljedeći je dan ponovno došao, pozdravio me u hodniku,
ušao unutra i zauzeo svoje mjesto u hodniku, ponovno odspavavši oko sat vremena.
To se ponavljalo nekoliko tjedana.

Iz znatiželje, pričvrstio sam ceduljicu na njegovu ogrlicu:
Volio bih znati tko je vlasnik ovog divnog, dragog psa i upitati ga zna li da
svakog poslijepodneva dolazi k meni odrijemati.

Slijedeći je dan stigao s novom ceduljicom pričvršćenom na ogrlicu:
On živi u domu sa šestero djece, od kojih je dvoje mlađe od tri godine,
pa se pokušava naspavati.
Mogu li i ja doći sutra s njim?