Japanski vrt - Svevremenska filozofija suzivota covjeka i prirode

Neodvojiv suživot čovjeka i prirode odražava se u postojanosti vrtne umjetnosti kao životne potrebe, te u velikom značenju krajobrazne arhitekture za oplemenjivanje kvali-tete života. Mnogobrojni stilovi nastaju i nestaju. Japanski vrt bezvremenski je krajobrazni stil, postojanih vrijednosti u svakom kontekstu i svakom vremenu, prisutan i danas u oblikovanju prostora. Jedinstvena umjetnost Japana osvo-jila je zapadnjačku kulturu svojom produhovljenošću i jed-nim dubljim, harmoničnim pogledom na svijet i prirodu.





Neodvojiv suživot čovjeka i prirode odražava se u postojanosti vrtne umjetnosti kao životne potrebe, te u velikom značenju krajobrazne arhitekture za oplemenjivanje kvalitete života. Mnogobrojni stilovi nastaju i nestaju. Japanski vrt bezvremenski je krajobrazni stil, postojanih vrijednosti u svakom kontekstu i svakom vremenu, prisutan i danas u oblikovanju prostora. Jedinstvena umjetnost Japana osvojila je zapadnjačku kulturu svojom produhovljenošću i jednim dubljim, harmoničnim pogledom na svijet i prirodu.

Japanski stil krajobraznog oblikova-nja pojava je koja obilježava cijeli jedan način života i razmišljanja. Odraz je filo zofije, umjetnosti, religije, podneblja. To je pejzažna minijatura, oblikovanje koje karakterizira prirodna asimetričnost, ravnoteža, sklad u isticanju kontrasta i prirodni materijali.

Priroda i prva vjerovanja

Izolirani je otočni smještaj utjecao na samostalni kulturni razvoj, a bogata priroda otoka ugradila je vjerovanje da pojedine prirodne pojave imaju natprirodnu moć. Vodeća je japanska religija budizam, odnosno budistička vjera SHINTUIZAM. Shinto je i filozofija života, pokretački duh kulture i umjetnosti, duboko usađena i u suvremenom Japanu.

Shvaćanje prirode kao prebivališta dobrih duhova – KAMI – osjeća se u svakoj umjetničkoj kreaciji. Još prije dolaska budizma iz Kine, u VI. i VIII. st., postojali su već izvorno japanski oblici uređenja vrtova s motivima svete planine (SUMERU) i otoka besmrtnika (HORAI). U VII. st. budizam je proglašen “službenom vjerom”. Pojava je plemstva potaknula izgradnju raskošnih palača i vrtova s paviljonima.

Popularan je poznati jezerski vrt ČITEI s otocima i mostovima koji omogućavaju vožnju brodićima, te vodotokom koji teče u smjeru sjeverjug. To je jedina vrsta japanskog vrta koji teži rekreaciji i reprezentativnosti, oslobođen vjerskih osobina i pretpostavljen svjetovnim namjenama.

U HEIAN periodu (XI. i XII. st.) vrtni se slog mijenja pod utjecajem eteričnog budizma. Ta je grana budizma nudila “izlaz” u raj i bijeg iz ovoga svijeta. S vremenom je ta teorija poprimila zemaljske odlike i realizirala se kao “rajski vrt” kojemu su glavni motivi lotusovo jezero, otok i na njemu simbolični most preko kojeg izabrani idu prema odrješenju.

Zen-budizam kao ideologija

Slijedeća stoljeća u znaku su vojne vladavine koja je stvorila plodno tlo za razvoj zen budističke sekte. Period KAMAKURA (XII.-XIV. st.) doba je zen vrtova, danas svjetski popularnog stila dizajna prostora i krajobrazne arhitekture. Zen je razmišljanje o dubljim pitanjima života, meditacija u suprotnosti s izobiljem i blještavilom materijalne prolaznosti.

Karesanzui

Suhi je vrt najveći domet u vrtnom oblikovanju Japana. Napokon se realizirao u doba MUROMACHI (XIV.-XVI. st.) kao samostalna kreacija. Osnovno duhovno i estetsko ishodište suhog vrta upravo je zen, filozofijakoja traži spoznaje preko neposrednog doživljaja na temelju meditacije. Za prosvjetljenje je potrebno duboko razmišljati i tražiti istinu u jednostavnim stvarima – u prirodi.

Za oblikovnu izvedbu vrta treba poštivati estetske kriterije umjetnosti zena: asimetriju, jednostavnost, neumjetničku prirodnost, oslobođenost od zemaljskog, dubinu i mir. Javlja se veliki skok iz naturalizma u apstrakciju. Stijene, šišani vrtovi KARIKOMI, te pješčana ploha zagrabljana jednakim razmacima, opasana zidom ili bambusovom ogradom, neodvojivi su elementi kompozicije suhog zenvrta. Karesanzui je, zapravo, manji prostor, odvojen od vanjskog svijeta, što i priliči ozračju razmišljanja.

Cvijet trešnje, u japanskoj je tradiciji i religiji simbol duha samuraja. Japanski vrt odražava poštovanje biljkama jer su one “stariji stanovnici našeg planeta”.

Vrt kao ceremonija za čaj

Još je jedan vrhunski primjer vrtne umjetnosti Japana i čajni vrt ČANIVA. Njegovo postojanje i uloga u najužoj su vezi s paviljonom – čajanom, koji služi obredu pripreme i pijenja čaja, a to zahtijeva mir i koncentraciju. Čajni vrt ne želi navoditi na razmišljanje kao karesanzui, nego ostaviti osjećaj samotne divljine, gdje je moguće naći sebe u čistoj duhovnosti. To je jedno od značajnijih budističkih traženja odmaka u zamišljeni, bolji svijet.

Čaniva je po osnovi razmjerno uzak prostor uz stazu koja vodi do čajane. Izmjenjuju se prostorna napetost i smirenje. Put simbolično prate kamene svjetiljke i lanterne, dok po popločenoj stazi ništa ne smije ometati koncentraciju gosta. Nisko zimzeleno drveće s mahovinom, paprati i iglicama bora na tlu, zatvara prostor uz stazu kako bi dočarao dojam samoće u šumi. Staze su od neobrađenog prirodnog kamena i popločene oblutcima.

Tipične i najpoznatije kompozicije ja-panskih vrtova su FENG-SHUI (vjetar-voda) i SHAN-SHUI (planina-voda), te kameni vrtovi zen budizma. Zanimljivo je da su Japanci oduvijek živjeli u bliskom kontaktu s prirodom. Japanski su vrtovi odraz gotovo savršenog odnosa u prirodnom uređenju vanjskog prostora. Vrtovi su umanjene slike prirode, krajobrazi s prekrasnom harmonijom travnatih površina, pješčanih ploha, ukrasnog bilja, kamenja i vode.

Cvijeće, grmlje i drveće birani su i raspoređeni tako da tijekom godine uvijek ponovno promjenom boja i mirisa stvaraju nove ugođaje. Popularan je i motiv vulkanske snježne planine Fudžijame kao simbola Japana, koji se kao najviši i najatraktivniji pejzažni element izdiže iznad ostale prirode.

Japanski su vrtovi za razliku od europskih “hrana za oči”. Npr., u Japanu se uzgaja oko 200 vrsta trešanja samo radi cvijeta, a ne radi jestivog ploda. U proljeće, kada trešnje procvjetaju, tradicionalni je praznik za oči i dušu. Cvijet trešnje, u japanskoj je tradiciji i religiji simbol duha samuraja. Japanski vrt odražava poštovanje biljkama, jer su one “stariji stanovnici našeg planeta”.

Predstavlja sve mijene njihova razvoja, odnos bilja prema vodi, suncu i okolini, što daje beskrajnu raznolikost promjenama života u prirodi. Japanski vrt ne poznaje geometrijsko oblikovanje. Vrtni prizori zasnovani su nepravilno, na osnovi prostornog reda bliskog prirodi. U kontrastnom odnosu, pojavljuju se na jednoj strani plohe (pješčane, biljne, vodene) te volumeni (stijene, karikomi, skupine drveća). Japanski je vrt izrazito monokromatski, s brojnim zrnatim i linijskim teksturama u lišću, pijesku i kamenu.

Unutar te jednobojnosti do punog izraza dolazi skulpturalni značaj vrta. Japanci su koristili preoblikovanje biljnog materijala orezivanjem - karikomi. Rezom se biljka može pretvoriti u anonimnu skupinu, odnosno volumen. Najznačajniji motiv slaganja stijena ostvaruje svetu goru, postavljenu na pješčanu plohu, mahovinu ili otok. Motivi su u japanskom vrtu organizirani rotacijski oko veće jedinice, većinom uz jezero i pješačke staze.

Relativno česta kompo-zicijska tehnika je ŠAKEI, odnosno preuzet krajobraz koji obuhvaća slikovni prizor vrta. To su čitavi gorski prizori, otoci, mora, planine, šume, livade s potokom, pustinje, stjenovite obale, itd. Sve je to odraz šinto religije po kojoj prirodu čine duhovi KAMI mjeseca, zvijezda, rijeke, vodopada, mora, vjetrova, vatre.

U suhom vrtu stijene su uvijek u kom-binaciji s pijeskom.

Materijali i oblikovni elementi

U razvoju japanskog vrta u novijoj povijesti pa sve do danas, često se naziru tri osnovna koncepta oblikovanja odnosa čovjeka i prirode: ljudski svijet – paviljon; priroda uz čovjeka – karikomi i pijesak; priroda – šuma. Stijene su, naravno, najvažniji element svih vrsta japanskog vrta.

U zemlji vulkanskog podrijetla na raspolaganju je mnogo zanimljivih stijena po obliku, boji i strukturi. To je stijenje s plani-na i riječnih korita oblikovano vremenom ili vodom – graniti, riječni oblutci, metamorfne stijene. Najutjecajnije su neobrađene, tamne čvrste stijene, kompaktnih oblika. Čak i danas, izabrani primjerci kamena dosežu visoku cijenu, od oko 10000 $ za dio.

Poznati japanski vrtovi širom svijeta svoju kompoziciju i filozofijuzasnivajuna točno određenom simboličnom broju kamenih riječnih oblutaka, stijena i linija na pješčanoj plohi. U suhom su vrtu stijene uvijek u kombinaciji s pijeskom.

Pijesak se za japanske vrtove obično pripravlja od granita u zrncima različitih veličina. Ako prikazuje tijek brzaca ili slapa, koristi se pijesak krupnijih zrnaca, dok se za motive mirne vodene površine mora ili jezera koristi sitan pijesak. Zanimljivi su pješčani oblici SUNAMORI – pješčani nasipi ispred paviljona, zatim stošci koji simboliziraju planinu FUDŽIJAMU, te pješčane plohe kao stilizirana pješčana mora s izbrazdanim valovima. Pijesak utjelovljuje rijeke, strme slapove, dok kružni uzorci iscrtani na pješčanoj plohi oko motiva stijene nastaju kao kružni valovi pri udarcu kamena u vodu.

Biljni materijal – glavno mjesto u japanskom vrtu zauzima efektna mahovina, koja stvara kontrastni sklad sa stijenama, kamenim pločama i mostovima od neobrađenog kamena. Nadaleko su poznati prepoznatljivi šišani grmovi kamelije, azaleje, bora i raznih drugih zimzelenih vrsta, zatim bambus, raznoliki bonsai, dekorativna stabla ukrasne trešnje kao simbola Japana, zatim magnolije, ukrasne jabuke i popularni crveni javori.

U japanskoj vrtnoj kulturi i monokro-matskom zelenilu svoj dio ima i manje bilje poput krizantema i perunika.Osim suhog vrta karesanzui, gotovo svaki japanski vrt, povijesni ili suvremeni, manje ili veće površine, vezan uz tradicionalnu japansku arhitekturu ili kao dio moder-ne konstrukcije, sadrži vodene motive. Voda se pojavljuje u ulozi simboličnog predstavljanja realnih krajobraza mora, rijeka, jezera s otocima, slapova i izvora. Postoje jezerski vrtovi za šetnju, mali vrtovi s ribnjacima, izvorima i pojilištima.

Naposljetku, valja istaknuti da i imena starih japanskih vrtova poput hrama zapadnih mirisa, hrama rajskog zmaja, hrama srebrnog paviljona, hrama miroljubivog zmaja, hrama besmrtnika, pješčanog mora ništavila, hrama mošusa, itd., dovoljno govore o filozofijii odnosučovjeka i prirode kao sklada koji vrijedi njegovati jer oplemenjuje kvalitetu života.