Povrijedjen do granice da nevjerujem curama

Imam 17 godina,i ne znam broj cura koliko sam ih imao,ali sam 3 put u zivotu plakao,zbog ljubavi....

1)U osnovnoj skoli sam voljeo djevojku koja je u meni vidjela samo priajtelja,i ako tad nisam shvatio zasto mene smatra prijateljem a hoda sa konjima,ali tako je kako je bilo i proslo,sad smo u super odnosima,naravno ostali smo dobri prijatelji bez obzira na to sto zna da mi je ona bila prva ljubav

2)Prosle godine sam upoznao curu na Uni,i nisam je smatrao nista posebnom,jer smo se onako u prolazi upoznali,ali kroz pricu i onako druzenje prirasla mi je srcu,sa njom sam provodio po cijele dane vani smijuci se zezajuci i svasta ponesto,ali onda smo prohodali i bilo je to predivnih 3 mjeseca veze,ali je ona pocela da se premislja i da me izbjegava,i to je dovelo do toga da mi je napisala poruku na fejsu,kako ne moze lagati sebe i mene bla bla,da kao voli staru ljubav,i tu sam zaplakao kao beba,ali sam imao najbolju prijateljicu koja je rekla najbolju recenicu koju sam do sad cuo,a to je:Nemoj plakati sto se zavrsilo,smij se sto se dogodilo proslo je par mjeseci od te veze sad imam novu curu.....

3)kao sto sam rekao imam novu curu,prirodno je lijepa,i uzivam biti sa njom i ako smo prekidali 4 puta jos uvijek je volim istom jacinom,ali prvi put kad me ostavila nisam mogao razmisljati kako treba,doslovno sam bio kao u transu,mijenjao sam cure kao carape,nisu mi nista znacile,i kad sam se smirio i krenuo starim putem ona mi se javila i priznala da je pogrijesila i da zeli da popricamo otisili smo vani sjeli i poceli pricati,u jednom trenutku je pocela plakati i zagrlila me je,ja sam i ako povrijedjen sa njene strane utjesio je i pomogao joj,taj dan smo se i pomirili,ali jednostavno jos uvijek u meni stoji neki osjecaj da ce to opet uraditi da ce me opet povrijediti i da ce svemu tome doci kraj