Priprema za skijanje

Skijanje je individualan sport. Zahtijeva od sportaša razvijanje njegovih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Po jednadžbi specifikacije (Andersen i Montgomery, 1988.), najvažnije sposobnosti za uspjeh u skijanju su: snaga, koordinacija, ravnoteža, fleksibilnost i agilnost i, naravno, funkcionalne sposobnosti.

Za natjecateljsko skijanje potrebno je dodatno aktiviranje i razvijanje tih sposobnosti, jer su sile i opterećenja u natjecateljskom skijanju kudikamo veća nego u rekreativnom. Od velike je važnosti započeti što ranije sa kondicijskom pripremom jer se na taj način najefikasnije štiti tijelo sportaša od ozljeda.

Nosioci najvećih opterećenja u skijanju su donji ekstremiteti i kralješnica. Natjecateljsko skijanje uključuje stalne odraze i amortizacije donjim ekstremitetima te stoga eksplozivna snaga mišića natkoljenice ima najveći značaj u uspješnosti.

Skijanje je aktivnost tijekom koje skijaš svladava padinu koristeći se pritom različitim tehnikama zavoja. Prema Jurkoviću (2003:35) zavoj se u skijanju može definirati kao “promjena smjera skija po nekoj zakrivljenoj putanji”. Već iz same definicije jasno je da postoji velik broj različitih zavoja, ovisno o namjerama i znanju skijaša, te o terenskim uvjetima.

Faze paralelnog zavoja

Početna faza
Središnja faza
Završna faza
1. Početnu ili prvu fazu karakterizira:
Predfaza – priprema donje ruke za ubod štapa čime se inicira akcija za kretanje tijela skijaša prema gore te rasterećenje skija
Rasterećivanje skija
Odmicanje koljena od brijega
Postepeni prijenos težine na vanjsku skiju
2. Središnju fazu zavoja karakterizira:
Potpuno rasterećenje skija (podizanjem ili privlačenjem koljena prema prsima – ovisi o brzini kretanja), te istovremeni prijenos težine na (sad) vanjsku skiju
Skretanje skije u zavoj zbog konstrukcijskih značajki samih skija
Spuštanje dolje po vertikali, odnosno spuštanje težišta, čime je omogućeno lakše upravljanje skijama u ovoj fazi
3. Završnu fazu zavoja karakterizira:
Spuštanje do najniže točke (ovisi o brzini kretanja i drugim činiocima)
Održavanje dinamičke ravnoteže i kontrola pritiska skija na snijeg
Po teoriji treninga pripreme za sezonu započinju višestranom pripremom, zatim slijedi etapa bazične pripreme, pa specijalizacija te postizanje najviših osobnih sportskih postignuća.

Vježbe

Prije odlaska na skijanje ne zaboravite da pravilna priprema i stjecanje kondicije ne samo da vas čuva od ozljeda već i omogućuje veće uživanje u svakom zavoju.

Za skijanje je karakteristično da zahtijeva specifičnu mišićnu izdržljivost (repetitivnu snagu), osobito donjih nogu te trupa, visoki stupanj koordinacije koji se očituje u usklađivanju rada ruku, nogu i cijeloga tijela (očituje se kroz pravilnu i ispravnu tehniku), visoki stupanj dobre ravnoteže (propriocepcije), razvijenu komponentu eksplozivne snage (važna za elemente skijanja visokoga intenziteta, npr. brzoga vijuganja, dinamičkih zavoja, skijanja po grbama, dubokome snijegu) i dobro razvijenu fleksibilnost (dinamičnu i statičnu). Bitno je da se sa pripremama krene na vrijeme. Dva do tri treninga u teretani tjedan dana prije odlaska na snijeg ne znače ništa. Samo mogu napraviti suprotni efekt jer se u tome razdoblju ne mogu potaknuti navedeni transformacijski procesi, a forsiranje intenziteta u kratkom vremenu može uzrokovati samo ozljede. Slijedi prikaz treninga u fitnesu, osobito razvoj mišićne izdržljivosti i ravnoteže.

Sljedeće vježbe izvodimo u kružnom obliku rada tako da krenemo od prve i izvodimo jednu za drugom sve do zadnje. Nakon toga slijedi odmor 1-2 min te onda izvodimo još 2-3 kruga. Odmori između vježbi su kratki i predstavljaju vrijeme potrebno da bismo prešli s jedne na drugu vježbu.

Čučanj na balans jastucima (noge, gluteus, ravnoteža) – stojimo na balans jastucima, stopala su u širini ramena, usporedna jedna s drugima. Ruke su ispružene i opuštene, a bučice u šakama. Spuštamo se u čučanj (tako da potkoljenica i natkoljenica tvore kut od 90°), održavajući pri tome ravnotežu, zatim se ponovno vraćamo u početni položaj. Vježbu ponoviti 15-20 puta.

“Lat sprava” (gornji dio leđa) – uzimamo šipku malo širu od širine ramena, dlanovi su okrenuti prema van, lumbalni dio leđa uvinut, povlačimo šipku do brade te kontinuirano izdišemo, vraćamo se natrag u početni položaj te kontinuirano udišemo. Vježbu ponoviti 12-15 puta.

Vježbe s bučicama (ramena) – sjedimo na lopti, težina je na stopalima, bučice u ruci s dlanovima okrenutim prema van, podlaktica i nadlaktica čine kut od 90°, potisak bučica do potpunoga ispruženja, vraćamo se u početni položaj te kontinuirano udišemo.

Podizanje nogu s rotacijama (trbuh) – ležimo na podu, noge su ispružene, a rukama se držimo za neki nepomičan objekt (dio sprave ili sl.). Podižemo savijene noge u koljenima do položaja u kojem noge i trup tvore kut od 90°. Nakon toga kontrolirano spuštamo noge u jednu stranu do položaja dokle možemo kontrolirati pokret te isto to radimo na drugu stranu, a onda se vraćamo u položaj u kojem noge i trup tvore kut od 90° te se nakon toga vraćamo u početni položaj. Vježbu ponoviti 10-15 puta.

Vježbe za leđa na lopti sa bučicama (donji i gornji dio leđa) – potrbuške legnemo na loptu, gornji dio tijela spušten na loptu, težina je na stopalima, bučice u rukama koje su savijene i ispred lopte. Podižemo trup i razvlačimo bučice istodobno, dok cijelo tijelo nije u ravnini te kontinuirano izdišemo, vraćamo se u početni položaj i kontinuirano udišemo. Vježbu ponoviti 10-12 puta.

Čučanj na jednoj nozi (noge, ravnoteža) – stojimo na jednoj nozi na balans jastuku, druga u odnoženju. Spuštamo se kontrolirano u položaj polučučnja i kontrolirano udišemo nastojeći u svakome trenutku ne izgubiti ravnotežu, vraćamo se u početni položaj te kontinuirano izdišemo. Vježbu ponoviti 10-12 puta.

Vježba za stražnji dio natkoljenica – ležimo potrbuške na spravi za mišiće stražnje strane natkoljenice. Podižemo potkoljenice tako da natkoljenica i potkoljenice tvore kut od 70-90° te kontinuirano izdišemo, vraćamo se u početni položaj te kontinuirano udišemo. Vježbu ponoviti 12-15 puta.

Podizanje na prste (stražnja strana potkoljenice) – nalazimo se na aparatu za mišiće stražnje strane potkoljenice na vrhovima prstiju, stopala postavljena u širini ramena. Noge potpuno ispružene, a pokret se izvodi samo u skočnom zglobu. Podižemo se na prste te kontinuirano izdišemo, vraćamo se u početni položaj i kontinuirano udišemo. Vježbu ponoviti 12-15 puta.

Bočni iskoraci (noge, preponski pojas, ravnoteža) – stojimo na balans jastucima, stopala postavljena šire od širine ramena. Spuštamo se u bočni polučučanj na jednoj nozi, a druga noga je potpuno ispružena te kontinuirano udišemo, vraćamo se u početni položaj i kontinuirano izdišemo te isto ponavljamo na drugu stranu. Vježbu ponoviti 10-12 puta.

Održavanje ravnoteže na lopti – koljena stavljamo na loptu, ruke su na lopti te se dižemo prema sredini lopte. Kada nađemo ravnotežu u tome položaju podižemo trup i ruke te pokušavamo što duže balansirati na lopti. Vježbu ponoviti 4 puta po 20-30 sekundi.
Izvor: Ski klub Samobor

Idete na skijanje?! Odlično! Odabrali ste izuzetno lijep sport na svježem zraku, u planini, za prekrasan aktivni odmor i nezaboravna druženja u vrijeme, a i poslije skijanja.

Što vam je potrebno za skijanje?
Kao i za svaki drugi sport treba vam neka oprema. Za skijanje je potrebno dosta opreme pa evo nekoliko savjeta o izboru, kupnji, iznajmljivanju ili posuđivanju cijele ili dijelova skijaške opreme.

Što sve uopće spada u skijašku opremu?
Skijaške cipele, skije s pripadajućim vezovima, skijaške hlače i jakna, može i kombinezon (koji se nije pokazao praktičan), skijaški štapovi, rukavice, kapa ili kaciga (djeca do 12 godina su obavezna nositi na skijalištima zaštitnu kacigu), skijaške naočale (protiv vjetra, snijega, magle), sunčane naočale (sa zaštitnim UV filterom zbog jakog odbljeska sunčevih zraka), krema za lice s visokim zaštitnim faktorom od 15-30, donji veš i dolčevita po izboru. U početku potrebni su vam adekvatna, provjerena i servisirana oprema i učitelj skijanja.

Što i za koga kupovati ili iznajmiti skijašku opremu?
Za svakog skijaša početnika, a pogotovo za djecu do 15 godina preporučam da se osnovna skijaška oprema (skijaške cipele, skije s vezovima i skijaški štapovi) iznajme u nekom od ski servisa koji imaju odgovarajuću i kvalitetnu opremu. Što se tiče skijaške jakne i hlača, kape, rukavica, naočala i kreme, to ćete kupiti ili posuditi od prijatelja jer ta se oprema ne iznajmljuje.

Skijaške cipele

Prije svega djeci koja su u rastu i razvoju treba odabrati adekvatne skijaške cipele i skije za predstojeću skijašku sezonu, a ne odabrati ili kupovati veće u nadi da će potrajati nekoliko godina. Skijaška cipela ne smije biti premala jer žulja, stopalo trne i u takvim je cipelama ubrzo hladno. Još je veći problem previše velikih skijaških cipela jer stopalo u takvoj cipeli ima previše prostora pa stopalo ne prenosi određeni pokret na cipelu, a preko nje na skijaški vez i skiju, skijaško je napredovanje teško, a postoji i veća mogućnost ozljede zgloba i potkoljenice. Zbog svega navedenog za dijete iznajmite ili pak kupite samo skijašku cipelu adekvatne veličine. Odrasloj osobi, početniku, također savjetujem iznajmljivanje opreme, dok onima koji su odlučili skijati u jednoj skijaškoj sezoni više od 20 dana preporuka je kupnja skijaških cipela, a skije, možete po želji iznajmiti (na cijelu sezonu) ili kupiti. Unutrašnji će se dio nove skijaške cipele malo oblikovati po vašem stopalu, pa će vam ta skijaška cipela za koji dan biti udobna, a i zbog higijenskih razloga nećete nositi cipele koje je već koristilo nekoliko desetaka skijaša.

Kada je riječ o kupovini novih skijaških cipela za početnike i slabije skijaše, u trgovini skijaške opreme tražite katalog proizvođača cipela, kasnije i skija i po preporuci proizvođača kupite adekvatnu skijašku cipelu. U nekim kvalitetnijim i specijaliziranim dućanima i servisima možete se prepustiti i preporuci prodavača ili servisera. Ako ste početnik ili slabiji skijaš kupite cipele manje tvrdoće FLEX INDEKS 50–70, skijaš srednjeg skijaškog znanja 70–90, a jako dobri skijaši, učitelji i demonstratori skijanja neka kupuju skijaške cipele FLEX INDEKSA 90–120. Postoje i tvrđe s indeksom 130–140 i 150 ali cipele takvih karakteristika preporučujem samo natjecateljima skijanja.



Zašto je kod skijaških cipela toliko važan taj flex indeks?
Kod skijaških cipela, slično kao i kod skija, nije toliko važan proizvođač (npr. Proizvođači cipela: ATOMIC, SALOMON, NORDICA, LANGE, HEAD, TEHNICA…) koliko je važna tvrdoća. Upravo po flex indeksu možete i kao skijaški laik vrlo brzo saznati kvalitetu, a time obično i cijenu cipela. Danas se u prodaji u Hervisu, Intersportu, Lavel 2 i drugim dućanima mogu kupiti skijaške cipele cijene od 500,00 do 900,00 kuna flex indeksa od 50–70, od 70-90 ta je cijena od 1.000,00 do 1.500,00 kuna, a one većeg flex indeksa obično sa metalnim kopčama, mikroregulacijama i nekim drugim (manje važnim regulacijama) 2–3 tisuće kuna. Ovdje se poslužite lukavstvom ili našim malim savjetom. Puno je povoljnije kupiti skijaške cipele, a pogotovo skije, prošlogodišnji ili pretprošlogodišnji model jer će cijena pasti i do 50%, a osim boje i nekih sitnih nijansi nema neke značajne promjene jer svaki proizvođač svake godine mijenja vanjski izgled skijaških cipela i skija kako bi se lakše (čitaj skuplje) prodavale.

Kod kupnje i isprobavanja novih skijaških cipela budite uporni i uzmite si dovoljno vremena kako bi kupili adekvatne cipele, jer u njima stojite i skijate 6, 7 i više sati na dan tako da je po mome mišljenju skijaška cipela najvažniji dio skijaške opreme.

Kako probati skijašku cipelu?
Kada se odlučite za neki model cipele, to nije sigurno da će baš taj model vama biti najadekvatniji. Svaka se skijaška cipela sastoji od plastičnog i tvrdog vanjskog dijela i mekšeg unutarnjeg dijela. Izvadite unutrašnji dio iz vanjskog dijela cipele i navucite na stopalo kao čizmu. U položaju gdje je stopalo povučeno maksimalno nazad ispred prstiju morate imati još mjesta 10–20 mm. Nakon što odgovara unutarnji dio, stavite ga ponovno u vanjski i probajte kompletnu cipelu. Bez razloga da li skijaška cipela ima dvije, tri ili četiri kopče ne smije žuljati. U njoj u svakom trenutku morate biti u mogućnosti micati s prstima, a kada čvršće zategnete cipelu kopčama, pomak pete stopala prema gore (u odnos na cipelu) mora biti što manji (pokret je sličan kao da želite izuti nogu iz cipele, što ne bi smjelo biti moguće).

Ne zaboravite! Ne žurite kod izbora, isprobavanja i kupnje novih skijaških cipela. Kad ste već jednom kupili skijašku cipelu kasnije korekcije, ali u vrlo malom obliku i to samo u lateralnoj strani stopala, moguće su samo u jako kvalitetnim ski servisima gdje će vam proširiti vanjski dio cipele odnosno napraviti boot fiting. Događa se da bi početnici i vrlo slabi skijaši odmah na početku htjeli kupiti izuzetno kvalitetnu skijašku opremu. To svakako nije moja preporuka, a glavni je razlog sljedeći: mekanija skijaška cipela flex indeksa 50–70 preporučena je za početnike i slabije skijaše upravo zbog toga što ta skupina budućih skijaša u početku ima vrlo nekoordinirane pokrete i puno nepotrebnih reakcija koje mekana cipela, a pogotovo skija ne prihvati istovremeno, nego sa zakašnjenjem, kao ublaživač. Tu nastaje problem kada početnik kupuje tvrde cipele i tvrde skije pa se njegovi mnogobrojni nevoljni pokreti odmah prebacuju na skije i njene reakcije na snijeg. Druga je strana, dobri skijaši teško skijaju s mekanim cipelama i skijama jer fine zapovijedi i pokrete stopala ni takove cipele ni skije ne prenose dovoljno kvalitetno niti dovoljno brzo, pa dobri skijaši s lošom opremom vrlo teško napreduju prema još boljem skijaškom znanju.

Skije

Ulazeći u jedan od velikih sportskih dućana u zimskom periodu u Austriji, Italiji, a toga već ima i kod nas u Hrvatskoj obuzima me divljenje, a pomalo i strah od stotine modela skija, stotine boja, dužina i nekoliko desetaka proizvođača. Kada si pomislim, kakav je kaos tek vama?

No pokušajmo sve to malo pojednostaviti.

Svaki proizvođač svake godine mijenja modele ili barem boje svoje ergele skija, ali neke revolucionarne promjene od prije 10-ak godina velikom ekspanzijom strukiranih ili carving skija nema. Danas svi mi skijamo na više ili manje strukiranim skijama, tvrđim ili mekšim, s više ili manje tog legendarnog i uvijek strahopoštivajučeg radijusa o kojem bi 10 skijaških stručnjaka dalo barem 15 odgovora koji je to radijus optimalan za prosječnog skijaša, početnika, vrhunskog skijaša ili pak učitelja i demonstratora skijanja.

Pretpostavimo da sam ja jedan od tih koji nešto pametuju o skijanju, a svi smo tu na kraju skromnog znanja.

Ponovno ću dati samo neku svoju preporuku kako bi vas (neke koji tek ulazite u ovaj predivni sport) barem malo uputio u osnove skijaške opreme i smanjio tu konfuziju oblika, boja, proizvođača, cijena i svega ostalog što vas očekuje kod kupnje, iznajmljivanja i servisiranja skijaške opreme.

Što se tiče tvrdoće skije i na torziju i na fleksiju gotovo su se svi proizvođači unificirali. Skije niže kvalitete, cijene i tvrdoće obično imaju neku oznaku 3, 4, 5, 6; skije srednje tvrdoće 7, 8; te visoke tvrdoće 9, 10; a neki proizvođači imaju i skije s oznakama 11 i 12. Veći broj ove oznake u pravilu znači da su u tu skiju ugrađeni i kvalitetniji materijali (kao npr. drvena jezgra, karbon, kevlar, antivibracijski materijali) dok su u mnoge skije za djecu i skije niže kvalitete upuhani ili uštrcani neki pjenasti i jeftiniji materijali.

Danas se, u odnosu na stare modele, od kvalitetne skije traži da je ona nešto mekša na fleksiju, a tvrda na torziju kako bi u zavoju i sredina i rep skije prošli po istome mjestu kao i sam vrh skije, odnosno da iza nas ostaju tragovi u obliku tračnica.

Osnovna podjela skija po strukiranosti bila bi otprilike ovakva:

skije s vrlo malim radijusom do 10 m spadaju u kategoriju izrazito strukiranih ili fun carving skija,
radijusi od 11, 12, 13 metara spadaju u područje slalom skija i zavoja,
14 do 20 metara u područje skijanja po svim stazama i terenima, allround,
te 21–30 u skupinu skija koje su namijenjene za izvođenje dugih ili veleslalom zavoja.
Nekoliko je zadnjih godina izuzetno veliki interes (a mogu reći i negativni trend) za skije koje spadaju u slalomsku kategoriju pa tako mnogi skijaši (pogotovo oni bolji) kupuju i koriste skije dužine 165 cm i radijusa oko 12 metara te visoke kvalitete i tvrdoće 10–12. Te su skije namijenjene za izvođenje kratkih slalom zavoja i pokazale su se jako dobrim na strmim i zaleđenim stazama gdje skijaš radi zavoje malog radijusa. Te skije svakako nisu optimalne za rekreativno skijanje nekog veleslalomskog zavoja, paralelnog zavoja od brijega, a pogotovo nisu dobre za duboki i mekani snijeg jer su kratke i male površine pa propadaju duboko ispod površine snijega.

Postoji pak skupina ljudi koja voli jurnjavu, veleslalom zavoje, a mnogi se od njih i ne žele u potpunosti prebaciti na carving ili strukirane skije pa još uvijek voze skije 190 cm ili duže s radijusom od 25, 30 i više metara. No takvih je ipak skijaša već jako malo.

Moja je osobna preporuka da se skijamo, a u tome smjeru da i kupujemo ili iznajmljujemo skije koje su namijenjene za sve terene i sve tehnike skijanja. Bez razlike na proizvođača to su allround skije i to za muškarce dužine 170-180 cm radijusa 14–18 metara, za žene od 160-170 cm odnosno dužinu skije cca svoje tjelesne visine ili do 10 cm niže, radijusa 13-17 metara dok početnici mogu koristiti i do 10 cm niže skije. Sa skijom koja ima strukiranost (radijus) od 16–17 metara vrlo lako ćemo izvoditi zavoje nekog srednjeg radijusa, a isto tako bez nekih većih problema skraćivati zavoje na 12–13 metara i produživati na 20–22 i više metara. S takvim ćemo se skijama bez problema vrlo dobro snaći i na strmijoj i blažoj stazi, u mekanom snijegu, izvan staze i zaleđenoj podlozi na stazi. Nisam zagovornik niti slalom skija od 165 cm niti veleslalom od 190, već se najbolje osjećam na skijama oko 175 cm i radijusa 16–17 metara. Naravno to je samo moja preporuka, a na kraju ćete odlučiti sami koju ćete dužinu i kojeg radijusa kupiti skije.

Često ste puta sigurno primijetili kako je vez u odnosu na skiju podignut ili kako ispod veza postoji određena ploča. Odlični skijaši na strukiranim bi skijama vrlo teško danas uopće skijali da nema te ploče ili odignutog veza. Ploča nam pomaže u nekoliko segmenata. Podiže skijašku cipelu od snježne podloge pa u zavoju, u lateralnom pomaku, cipela ne zapinje po snijegu, podiže se projekcija koljena gdje produžujemo polugu pa nam je na taj način i potrebno malo manje snage, a ploče su uz to izrađene najčešće još od nekog antivibracijskog materijala tako da ploča ima nekoliko dobrih i jednu negativnu karakteristiku. To je da na umjetan način produžuje potkoljenicu pa se stvaraju uvjeti da se u koljenu pojavljuju veće sile i veća mogućnost ozljede koljena. Zato!!! Pamet u glavu – ploča da! (ali da ukupna visina od klizne podloge pa do donjeg dijela skijaške cipele u vezu nije više od 50–55 mm). Naravno da proizvođači svake godine iznose neke nove karakteristike skija, ploča, vezova ali neke velike revolucije u zadnjih nekoliko godina nema. Puno se testira, nešto se kopira od drugih proizvođača, malo se mijenjaju boje…

Preporuka!

Slabiji skijaši i početnici neka kupuju jeftinije i mekše skije. Kao i kod cipela ta će im mekoća oprostiti neke greške, a kada nauče osnove, mijenjat će se oprema na kvalitetniju.



Skijaški vezovi

Skijaški se vezovi mogu podijeliti u tri osnovne kategorije:

dječji vezovi
odrasli
natjecateljski
Naravno da vam kao i proizvođač preporučam za djecu dječji vez, za odrasle odrasli, a za natjecatelje, natjecateljski. Nemojte nikako i nikada koristiti natjecateljske vezove ako to zaista i niste, jer su u natjecateljskim vezovima ugrađene izuzetno jake opruge koje otvaraju čeljusti veza samo kod velikih naprezanja. Tako bi se moglo dogoditi da kod pada vez ne otpusti cipelu, a time i nogu skijaša iz čeljusti i tada najčešće dolazi do ozljede.

Namještanje vezova i prilagođavanje tvrdoće veza
SAVJET – molimo vas da namještanje i prilagođavanje vezova prepustite stručnjacima u ski servisu kako bi vam se kvalitetno i točno postavili vezovi na skije.

U boljim skijaškim servisima postoji uređaj koji na temelju vaših osobnih podataka (dob, skijaško znanje, visina, težina, širina goljenične kosti i sl.) određuje tvrdoću veza, te ispituje izbacivanje skijaške cipele iz vezova.

Za informaciju vam mogu poslužiti sljedeći parametri – ali vas molimo, ne držite se toga.

Svaki noviji vez na prednjem i stražnjem dijelu veza ima određenu skalu:

dječji vezovi od oko 0.75–4.5 i 2-7
vezovi za odrasle 3–9, 4-12, 6-14
natjecateljski vezovi 9-16, 10-17, 14-20
Ako ste dobar skijaš, u izvrsnoj tjelesnoj kondiciji, tad svoju tjelesnu masu podijelite s 10 i na skali brojeva ta vrijednost odgovara tvrdoći veza. Kod žena i djece, te slabijih skijaša, tjelesnu masu podijelite s 10 i od toga oduzmite još 15–20 %.

Primjer: žena ili dijete tjelesne mase 50 kg
50 : 10 = 5–20% = 4 na skali veza.

Osobno držimo da je bolje da vez otpusti prerano ili ponekad nepotrebno, nego i trenutak prekasno.

Još jednom – ovo je samo orijentacijska informacija, a nikako savjet po kojem biste mogli sami regulirati tvrdoću veza.

Ostala skijaška oprema

Rukavice

obvezatne, tople, po mogućnosti kožnate ili od nekog drugog materijala nepropusnog za vlagu,
štite vas od hladnoće i povrede pri padu,
kakvi god bili uvjeti na snijegu, rukavice su obvezatne i ne pomišljajte skijati bez njih.
Naočale

skijaške, koje vas štite od snijega i vjetra,
zatamnjene sunčane naočale s UV-zaštitom – obvezatne za sunčana vremena.
Skijaško odijelo

jednodijelno ili dvodijelno, po vlastitu nahođenju, (preporuka – dvodijelno)
lagano, toplo, preporučamo kvalitetnije materijale (Gore-tex).
Kapa

obvezatna, štiti od hladnoće i prilikom pada.
Kaciga

obvezatna za djecu do 12 godina, odrasli – po vlastitom izboru
Zaštitna krema

za sunčana vremena na snijegu koristite zaštitne kreme s visokim zaštitnim faktorima (20-30), jer zbog odbljeska sunčevih zraka od snijega može doći do teških opeklina.
Štapovi, jakna, skijaške hlače, kapa, kaciga, rukavice, naočale, krema, sve je to obavezno, ali naravno po vašem ukusu i mogućnostima.



Autor: Ivica Franjko
Rekreacija.hr

Zbog slabih snježnih uvjeta i još slabijih skijaških staza u Hrvatskoj vjerojatno ćete se odlučiti za skijanje u susjednoj Austriji, Italiji, Sloveniji, a možda i u Francuskoj ili Švicarskoj. Sedmodnevno skijanje, na kakvo idemo barem jednom godišnje vrlo je skupo ali zbog toga lijepo i nezaboravno.

Da bi vam užitak bio potpun na vrijeme pregledajte svoju opremu i posjetite jedan od servisa kako bi vi ostali neozlijeđeni, a skijaški užitak potpun.

Najčešće oko skijaških cipela u servisu nema nekog posla osim da se pregledaju da nije slomljen neki dio, a to možete pregledati i sami.

Pokušajte ne koristiti vezove koji su stariji od 5 ili 6 godina jer su vanjski dijelovi najčešće od plastičnih masa koje se upotrebom i zamorom materijala nerijetko slome, pa imate nepotrebne neugodnosti i troškove na samome skijalištu. Sama skala snage podešenosti veza nema neko značenje ako nije dobro postavljen razmak na vašu cipelu (taj dio ostavite neka vam to naprave stručnjaci u ski servisu).

Najčešće i gotovo uvijek treba napraviti servis na samim skijama. Upotrebom se zatupe, oštete i oksidiraju metalni rubnici, a često zbog nedovoljno snijega na stazi oštetimo i kliznu podlogu. Ovisno o oštećenju u pravilu postoje: mali servis; u koji spada: brušenje klizne podloge i rubnika odozdo i sa strane, strukturiranje klizne podloge, mazanje skija voskom i pregled i kontrola vezova. U Hrvatskoj je najčešće cijena malog servisa od 90–130 kuna. Veliki servis skija osim svih spomenutih radnji podrazumijeva više ili manje popravak i obnovu klizne podloge varenjem plastikom. Pa se cijena penje na 130–180 kuna. Cijene su u Hrvatskoj, još uvijek 20–30% niže nego u susjednim zemljama i na skijalištima.

Možda radije servisirate skije na samome skijalištu, mada je i cijena viša!? To vam ne bi preporučio jer iz osobnog iskustva znam da je na skijalištu politika (puno brusi, malo krpaj) pa se na taj način značajno smanjuje vijek same skije, razlog je da se veliki dio oštećenja ne vari plastikom, već se samo brusi. U Hrvatskoj vam se to najvjerojatnije neće dogoditi, jer svaki stručan i pametan vlasnik servisa želi napraviti što kvalitetnije skije kako bi korisnici došli ponovno za koji dan, mjesec ili godinu, na novi popravak i servis skija. Sami vijek trajanja kvalitetnije skije uz neku manju pažnju i redoviti servis je oko 100 skijaških dana po terenima s puno snijega. Što bi značilo, da skije mogu izdržati i do 30 servisa. Naravno ovisno o mogućnostima, i interesu neki se skijaši godišnje skijaju 10, neki 20, a neki i preko 50 dana na godinu, pa skije traju nekome dvije, a nekome i 5–6 godina.

Skije svakako servisirajte prije odlaska na prvo skijanje u sezoni (ne čekajte zadnji čas jer je upravo u zadnjih 15 dana pred Novu godinu gužva po servisima, a nećete ni iskoristiti eventualne popuste).

Nakon svaka bi tri skijaška dana trebalo barem namazati skije, a nakon 5 napraviti mali servis.

Pazite da sa skijama ne prelazite preko dijelova staze gdje nema snijega, gdje je kamenje, zemlja ili pijesak. Na taj ćete si način oštetiti kliznu podlogu i rubnike i skije za sigurno više neće biti tako “poslušne” kao i kada su kvalitetno nabrušene i podmazane.

Kada ste već odlučili otići na skijanje koje ćete platiti 3-4-5 i više tisuća kuna svakako prije tog skijanja servisirajte i pregledajte opremu, jer će vam skije bolje držati na ledu, biti će i bolja kliznost, a da ne govorim kako će vas samo zezati društvo ako ćete biti sporiji od njih.

Po mojoj informaciji sada već postoje servisi za skijašku opremu u Dubrovniku, Makarskoj, Splitu, Šibeniku, Zadru, Rijeci, Puli, Ogulinu, Karlovcu, Osijeku, Požegi, Slavonskom Brodu, Čakovcu, Varaždinu, Zagrebu, Samoboru i još mnogi drugi.

Uz malo znanja, vježbe, vremena i adekvatnog alata, skije možete servisirati i sami, ali ih svakako servisirajte ili vi ili netko drugi jer će vam jedino tada biti skijanje potpuno.

Na kraju skijaške sezone, u 4. ili 5. mjesecu skije možete konzervirati za ljetni odmor. To ćete napraviti na sljedeći način: Na skijama treba po potrebi, napraviti mali ili veliki servis skija, rubnike dodatno zaštititi nekim antikorozivnim sprejem (najbolje malu količinu spreja poštrcati po krpici i lagano provući po rubnicima po cijeloj dužini rubnika odnosno skija), vezove na skijama otpustiti na minimalnu snagu te skije staviti u neki suhi prostor, gdje neće biti većih oscilacija u temperaturi.

Ako ste sve to dobro napravili skije bi vam na početku sljedeće sezone trebale biti spremne za nove skijaške užitke. Ako prethodne radnje niste dobro ili niste nikako napravili, morat ćete svratiti do ski servisa, da vam se tamo skije pregledaju i po potrebi ponovno servisiraju.
Autor: Ivica Franjko
rekreacija.hr