Moja majka je imala samo jedno oko.
Mrzeo sam je... Bila je sramota za nas.
U našoj školi ona je spremala hranu za učenike i učitelje.
Jednog dana dok sam još bio u toj osnovnoj školi, moja majka je ušla u moj razred da me pozdravi.
Bilo ...me je tako sram. Kako mi je to mogla učiniti?
Ignorisao sam je, uputio sam joj pogled pun mržnje i pobegao.
Kasnije su mi se prijatelji iz razreda rugali -
"Fuj, tvoja majka ima samo jedno oko!"
Propadao sam u zemlju i želio da moja majka jednostavno nestane...
Kad sam je opet video ustao sam i rekao joj :
"Ako od mene budeš radila predmet ismejavanja bolje ti je da umreš!"
Moja majka nije ništa odgovorila...
Nisam zastao niti trenutka da razmislim o tome što sam joj rekao, bio sam toliko pun ljutnje u sebi.
Bio sam nezainteresovan za njene osećaje...
Želeo sam otići iz kuće i nikad više ništa imati s njom.
U kasnijem životu sam učio puno i teško.
Tako da sa dobio šansu da odem u inostranstvo na studije...
Posrećilo mi se. Oženio sam se, kupio sam kuću i dobio svoju vlastitu decu.
Bio sam srećan sa svojim životom, sa svojom decom i svim oko sebe mada sam nastavio živeti u stranoj zemlji.
Ali jednog dana, moja majka je došla da me poseti...
Ona me nije videla godinama niti je ikad videla svoje unuke.
Pojavila se na vratima. Moja deca su je počela ismejavati.
Ja sam se izderao na nju zato što se samo tako pojavila, nepozvana.
Derao sam se na nju: "Kako si se usudila doći do moje kuće i plašiti mi decu?"
"Goni se odavde, odmah!"
Moja majka je samo tiho odgovorila :
"Oprostite, mora da sam pogrešila kuću" i nestala...
I onda, jednog dana, nakon nekoliko godina, pismo je došlo do moje kuće.
Pozvan sam nazad u svoj rodni kraj, zbog godišnjice mature.
Slagao sam ženi da moram ići na poslovni put.
Posle proslave, iz neke radoznalosti, svratio sam do našeg starog doma.
Kad su me videli, susedi su mi rekli da je umrla.
Ni jednu suzu nisam pustio.
Predali su mi jedno pismo, za koje su rekli da je od nje...
PRIČA JE PRONAĐENA NA INTERNETU...
"Moj Dragi Sine,
Mislila sam na tebe sve vreme.
Oprosti što sam došla do tvoje kuće i preplašila tvoju decu.
Bilo mi je drago kad sam čula da si uspeo u životu i da ćeš doći na proslavu ovamo.
Ja možda neću moći ni izaći iz kreveta da te vidim.
Žao mi je što sam ti uvek bila teret i sramota.
Vidiš, kada si bio dete dogodila se jedna nesreća u kojoj si izgubio jedno oko.
Kao majka, nisam mogla podneti da odrastaš bez jednog oka.
Doktori su te pregledali i rekli mi da je moguće.
Ja sam ti onda dala jedno svoje...
Bila sam tako ponosna da znam da moj sin vidi svet za mene, s tim okom.
S Ljubavlju,
Za Tebe Uvek...
Tvoja Majka...




LinkBack URL
About LinkBacks
Reply With Quote

Bookmarks