Rak prostate jedan je od najčešćih zdravstvenih problema
s kojim se susreću stariji muškarci zapadne civilizacije.
U razvijenim zemljama, gdje je proporcija starije populacije veća,
veća je i učestalost raka prostate.
On čini 11% svih malignih bolesti muškaraca u Europi,
a 9% smrtnih ishoda zbog malignih bolesti u muškaraca uzrokuje upravo rak prostate.
Većina oboljelih umire s rakom prostate ali ne zbog njega.
Najčešće se radi o sporoprogredirajućoj bolesti,
što većim dijelom ovisi o dobi u kojoj se ona pojavi
i stupnju zloćudnosti stanica raka.
Nasljednost je poznata kao jedan od čimbenika rizika.
Rak prostate i dobroćudno povećanje prostate imaju neka zajednička obilježja.
Obje bolesti se češće javljaju s porastom dobi,
za nastanak obje bolesti je potreban testosteron (eunusi i muškarci kastrirani u mladosti ne obolijevaju),
a smanjenjem njegovih učinaka obje bolesti pokazuju znakove regresije.
Rana dijagnostika je vrlo važna.
Iz nalaza patologa doznajemo je li karcinom prisutan,
u kojem dijelu žlijezde,
procjenu njegove veličine te stupanj zloćudnosti tumorskih stanica.
Rak prostate u ranim fazama razvoja
nema nikakvih simptoma sugestivnih baš za tu bolest
ali ga je upravo tada moguće izliječiti.
Najpouzdanija metoda koja će odgovoriti na pitanje je li se bolest proširila u limfne čvorove jest zdjelična limfadenektomija.


LinkBack URL
About LinkBacks

Odgovori Sa Citatom

Bookmarks