Zlatni Savjeti Za Trudnice I Majke

Žensko tijelo je najbolji indikator za provjeru ranih simptoma trudnoće. Rani znakovi trudnoće mogu biti mnogi i vrlo je važno za vas, kao ženu, prepoznati koji ih. Ovo su neki od ranih znakova trudnoće koje možete iskusiti i prije nego što vam izostane mjesečnica.

Početni indikatori: općenito poznati kao jutarnja mučnina, osjećaj povraćanja ili čak samo povraćanje mogu biti rani simptomi trudnoće. Mučnina se može pojaviti u najranijoj fazi, pa ga mnogi zamijene s posljediama trovanja hranom ili simptomima nekih vrsta prehlade. Tu je i prevelika osjetljivost na svakodnevne mirise, posebno vezane uz hranu, npr. čaj, kavu, tost. Ti svakodnevni mirisi zaista mogu potaknuti mučninu.

Učestalo mokrenje i osjetljivost grudi također su rani simptomi trudnoće. Učestalo mokrenje vrlo često se pojavljuje u ranim fazama trudnoće. Za razliku od normalnih situacija, otkriti ćete da sve češće trčite prema kupaonici, čak i tijekom noći.

Uobičajena je pritužba žena njihovim liječnicima da im grudi i bradavice postaju posebno osjetljive, a bradavice se čak i povećavaju. Osjetljivost grudi i povećanje bradavica su rani simptomi trudnoće, a te vas promjene pripremaju za dojenje nakon što se beba rodi.

Jedna od prvih indikacija i najranijih simptoma trudnoće je, naravno, izostanak mjesečnice (iako ni to nije uvijek slučaj, ponekad žene znaju imati i nekoliko 'lažnih mjesečnica' iako su trudne).

Često jaki grčevi i bol u leđima su također rani simptomi trudnoće. Kako bilo, kao dio prevencije, uvijek trebate konzultirati svog liječnika u slučaju da se pojave prejaki grčevi ili lagano krvarenje. Skloni ste nenamjernom preskakivanju obroka, a i to je jedan od ranih znakova trudnoće. Svjesno preskakanje obroka smanjuje razinu šećera u krvi, pa možete osjetiti vrtoglavicu, a u kritičnijim slučajevima se i onesvijestiti.

Zatvorenost crijeva, iritirajuće ponašanje, loša probava, promjene u izgledu kože i povećani rad slijepog crijeva su sve rani simptomi trudnoće.. Možda je iznenađujuće, ali gubitak težine tijekom prvih 3 mjeseca trudnoće također može biti rani simptom trudnoće.

Više o ranim simptomima i samom tijeku trudnoće možete saznati i iz knjiga, specijaliziranih časopisa ili informacije potražiti na internetu, ali uvijek neka vam na prvom mjestu bude konzultacija s liječnikom.

Trudnoća

U trudnoći, treba posebno naglasiti, zabranjeni su pušenje i alkohol, a o korištenju lijekova uvijek je potrebno prethodno posavjetovati se s liječnikom

Trudnoća je, ako je planirana i željena, jedno od najsretnijih razdoblja u životu žene. Traje 10 lunarnih mjeseci ili 40 tjedana, odnosno 280 dana. Trudnoća je razdoblje kada je potreban oprez buduće majke, trudnice, kako bi rodila zdravo, donešeno dijete, sposobno za život izvan maternice.

Tijekom trudnoće neophodno je obratiti pažnju na nekoliko ključnih čimbenika. Prvi je pravilna prehrana. Dnevni energetski unos hrane trebao bi biti 2000 kalorija (trudnica ne smije "jesti za dvoje"), i to u obliku kvalitetnih namirnica, s puno vitamina i minerala, sa što više integralnih žitarica. To su obvezno crni kruh, integralna riža, krumpir, voće i povrće, mahunarke, mlijeko i mliječni proizvodi, riba, teletina i piletina, raspoređeni u tri obroka i dva međuobroka koji se ne smiju preskakati. Nisu preporučeni rafinirani slatki proizvodi, različite grickalice i dosoljavanje hrane. Neophodan je i unos tekućine, vode, čajeva i prirodnih sokova, a treba izbjegavati kavu, gazirane i slatke napitke. Prehrana je u skladu s kontrolom tjelesne težine, koja prosječno na kraju trudnoće ne smije biti uvećana za više od 12 kg. Regulaciji tjelesne težine pomaže i tjelesna aktivnost kojom se treba baviti i tijekom trudnoće, osim ako ona iz nekog razloga nije dopuštena. Zdrava se trudnica treba normalno kretati. Trudnoća nije razlog za mirovanje. Preporučaju se šetnje na svježem, nezagađenom zraku, plivanje, vođene vježbe za trudnice. Kretanje je naročito važno za cirkulaciju i sprečavanje zatvora te za psihičko stanje trudnice. Sunčanje je dopušteno u ranim jutarnjim i kasnim popodnevnim satima, uz zaštitno sredstvo s visokim UV- faktorom.

Opća higijena provodi se neutralnim sredstvima; odjeća treba biti komotna, da ne ometa cirkulaciju i probavu, obuća komotna, od prirodnih materijala, stabilna, s potpeticom od 2 do 3 cm. Ako je potrebno, u obuću se može staviti i ortopedski uložak koji olakšava hod.

Treba izbjegavati stresne situacije, dovoljno se odmarati i omogućiti kvalitetan san. Promjena raspoloženja uobičajena je pojava i zahtijeva razumijevanje okoline.

U trudnoći, treba posebno naglasiti, zabranjeni su pušenje i alkohol, a o korištenju lijekova uvijek je potrebno prethodno posavjetovati se s liječnikom.

Tijekom trudnoće neophodne su redovite kontrole kod liječnika ginekologa, a preporuča se i pohađanje tečaja za trudnice, ako se takav organizira u sredini u kojoj trudnica živi. Na tečaju se trudnica psihofizički priprema za porođaj, a iskustvo je potvrdilo da takva priprema skraćuje porođaj, on je manje bolan, žena je mirnija, staložena i bolje surađuje s liječnikom i sestrom. Smanjena je napetost i strah od nepoznatoga, a time i za dijete rizik od poroda.

Prehrana novorođenčeta

Pri dojenju su majka i dijete posebno psihički povezani, ono je za dijete čin ljubavi, ugode i zaštićenosti. U majke potiče majčinske osjećaje i vezivanje za dijete.

Dojenje je najzdraviji, najprirodniji način prehrane novorođenčeta i dojenčeta. Ženino mlijeko sadrži zaštitne tvari koje štite od infekcija dok se imunološki sustav djeteta potpuno ne razvije. Zaštitnim tvarima obiluje kolostrum, prvo mlijeko koje dojke stvaraju nakon poroda. Dojena djeca manje pobolijevaju od prehlade, upale uha, proljeva, alergija i niza drugih bolesti. Nadalje, sastav mlijeka potpuno je prilagođen probavnom sustavu djeteta i potrebama njegovoga rasta i razvoja. Nezasićene masne kiseline potrebne su za razvoj mozga, željezo se vrlo dobro resorbira i zato su rjeđe anemije u dojene djece. Sisanje omogućava da dijete samo regulira potrebnu količinu mlijeka, a pravilniji je i razvoj čeljusti i usta.

Dojenje je higijenski praktično, ne zahtijeva nikakvu posebnu pripremu i pribor i ušteda je u kućnome budžetu.

Pri dojenju su majka i dijete posebno psihički povezani, ono je za dijete čin ljubavi, ugode i zaštićenosti. U majke potiče majčinske osjećaje i vezivanje za dijete. Ujedno je i zdravo za ženu jer žene koje doje imaju manje karcinoma dojke, vrata maternice i jajnika. Brže mršave i vraćaju vitki stas.

Uspjeh dojenja ne ovisi o veličini dojki. Svaka dojka, djetetovim sisanjem dobro stimulirana, proizvest će dovoljne količine kvalitetnoga mlijeka. Već u trudnoći treba dojke pripremiti za dojenje. Ako su bradavice uvučene, laganim masiranjem treba ih izvlačiti. Dojke treba pridržavati odgovarajućim grudnjakom koji ih ne steže.

Dojiti treba u miru, zauzeti udoban položaj, odvojiti dovoljno vremena i dojke isprazniti do kraja, čime se sprečava zastoj mlijeka i upale dojki. Budno dijete otvorenim ustima, s jezikom koji dolazi naprijed da dohvati bradavicu i areolu, usisava bradavicu duboko u usta, desni se zatvaraju oko areole, dok podizanjem jezika koji putuje naprijed-nazad u valu, pritišće bradavicu na tvrdo nepce i tako istiskuje mlijeko. Usne formiraju hermetički zatvoren poklopac (pritom treba paziti da je nosić slobodan). Dobro postavljeno dijete na prsima siše mirno, ne mljacka i ne guta zrak. Svakim usisajem pomiče mu se donja vilica. Pravilnim sisanjem sprečava se i pojava naprslina (ragada) na bradavici majke, koje mogu biti ulazno mjesto za uzročnike upale.

Za pravilno dojenje neophodna je i pravilna prehrana dojilje, koja treba biti za 500 kalorija veća od normalne. Preporuča se raznolika hrana koja sadrži meso, mlijeko, žitarice, voće i povrće. U količinskom smislu povećana je potreba za unosom bjelančevina, vitamina, kalcija i željeza. Izbjegavati treba oštre začine, mahunarke, kavu i alkohol, a cvjetača i svježi češnjak mijenjaju okus mlijeka. Za uzimanje bilo kojeg lijeka neophodno je posvjetovati se s liječnikom.

Prehrana dojenčeta

Grickalice treba potpuno izbaciti iz prehrane, a kao međuobrok djetetu ponuditi voće ili jogurt.

Dojenje je najprirodniji i najzdraviji način prehrane novorođenčeta i dojenčeta, a nekada i maloga djeteta. Majčino je mlijeko hrana u potpunosti prilagođena potrebama djeteta. Koliko će majka dojiti, ovisi o različitim činiteljima: količini mlijeka, načinu života i
zaposlenosti majke, a nekada i odluci majke da je dojila dovoljno dugo i da je, zbog npr. ritma spavanja djeteta, koje ponekad i u drugoj godini traži noćni obrok, vrijeme da se s dojenjem prekine.
Preporučeno je minimalno razdoblje dojenja do šest mjeseci starosti djeteta.

Od četvrtoga mjeseca djetetu se mogu početi davati voćni sokovi, prvo od mrkve i jabuke, u početku u malim količinama, na žličicu, a zatim se količina može povećavati.

U petom se mjesecu može dodati sok od kruške i marelice te citrusnog voća (naranča, mandarina, grejp, limun), a počinje i prehrana voćnim kašicama od strugane banane i jabuke, u početku samo od komadića, postupno povećavajući količinu voća. U početku je dobro sok razrijediti prokuhanom vodom. Dok je dijete samo na majčinome mlijeku, dodatne količine tekućine nisu potrebne.
U petom mjesecu počinje prehrana žitaricama bez glutena (rižine i kukuruzne pahuljice te kaša od heljde) i povrćem (mrkva, blitva, špinat).

U šestom mjesecu počinje se s juhama od teletine, piletine, puretine i kvalitetnim nemasnim bijelim mesom, ribom, i to bijelom (plava tek nakon prve godine) te krumpirom.

U sedmom se mjesecu dodaju mliječni proizvodi (kravlji sir, jogurt, vrhnje) koji su glavni izvori bjelančevina i kalcija. Počinje se i sa žumanjcem jajeta, u početku 1 dva puta tjedno, pa 1, pa cijelo žumanjce. Cijelo jaje daje se nakon 12 mjeseci.

U osmom se mjesecu prehrani dodaju pasirane mahunarke, a iza devetog mjeseca med i proizvodi od meda.

Od masnoća preporuča se maslinovo ulje (iza 7. mjeseca), na koje je dobro da se dijete navikne i usvoji ga za cijeli život.
Suvremena industrija dječje hrane nudi velik izbor biopripravaka bez konzervansa, za dohranu dojenčadi. Jedno je od pravila da treba izbjegavati povrće s umjetno gnojenih povrtnjaka, zbog nitrata iz dušičnog gnojiva koje ono sadrži, te ono koje je raslo uz velike prometnice, zbog povećane količine olova. Isto važi i za voće, naročito ono prskano.

Nove se namirnice unose jedna po jedna, u razmacima od nekoliko dana, tako da konačna prehrana sadrži dva puta tjedno meso, dva puta ribu i isto tako žumance.
Sol se preporuča u minimalnim količinama, a hranu nikako ne treba dodatno dosoljavati. Isto tako, i slatku hranu treba svesti na minimum i šećer ne dodavati hrani, naročito voću.

Povijanje dojenčeta

Pravilno i široko povijanje osnovni je preduvjet za pravilan razvoj zgloba kuka i sprečavanje njegova razvojnog poremećaja.

Odabir pravilne odjeće za novorođenče i dojenče posebno je važan jer ona čuva tjelesnu toplinu djeteta i održava čistoću kože.
To se posebno odnosi na pelene i njihovo pravilno korištenje. Za koju će se vrstu pelena majka odlučiti, ovisi isključivo o njoj i financijskim mogućnostima obitelji. Mogu se koristiti samo klasične, tetra - pelene ili u kombinaciji s pelenama za jednokratnu uporabu.
Nakon rođenja koriste se tri klasične pelene ili jednu klasičnu može zamijeniti jednokratna.
Dijete se previja uvijek prije hranjenja, kako bi se izbjeglo vraćanje hrane ili buđenje djeteta nakon obroka.
Prije povijanja kožu treba oprati toplom vodom, trljačicom i blagim sapunom. Posebnu pozornost treba obratiti području oko čmara, spolovilu i naborima kože. Nakon pranja treba ih nježno osušiti mekim ručnikom i zaštititi nekom od dječjih masti. Na tako njegovanu kožu stavlja se jednokratna pelena, zatim tetra - pelena složena na četiri i presavinuta na dvije trećine te treća pelena, tzv. čiripa, koja služi za učvršćivanje. Gornji rub čiripa treba sezati do prsnih bradavica, a donji iznad koljena. Tako se postiže efekt širokog povijanja i učvršćuje kralježnica. Unatoč uporabi jednokratnih pelena, dijete treba povijati prije svakoga obroka jer može doći do nastanka dugotrajnih upalnih promjena na koži djeteta, često izazvanih gljivicama.
Dijete se povija s tri pelene do prvog ultrazvučnog pregleda kod ortopeda. Od njega će majka dobiti upute o daljem povijanju.

Zdravo kretanje dojenčeta

Ne preporuča se stavljanje djeteta u hodalice, pogotovo ne u one kojima pod dotiče samo vrhovima prstiju. Hodalice mogu ometati normalan razvoj kukova i dovesti do ozljeda.

Razvoj kretanja u zdrava djeteta odvija se u prosjeku tako da ono samostalno sjedi s oko 6-8 mjeseci, puže s oko 9 mjeseci, a oko 12. mjeseca počinje stajati i hodati (najprije uz pridržavanje), s 15 mjeseci hoda potpuno samostalno, a s 18 već trči. Dijete sa svim vrstama kretanja počinje spontano. Ne treba ga na silu stavljati niti u jedan položaj. Puzanje je naročito važno za usklađivanje kretnji i razvoj koordinacije pokreta. Ne preporuča se stavljanje djeteta u hodalice, pogotovo ne u one kojima pod dotiče samo vrhovima prstiju. Hodalice mogu ometati normalan razvoj kukova i dovesti do ozljeda.

Osim u kolicima, dijete se (nakon trećeg mjeseca života) može prenositi i u nosiljkama. One se danas proizvode u različitim oblicima. Najpogodnije su one najjednostavnije, u obliku njihaljke koja se kao široki šal nosi preko ramena. Nosiljke u obliku naprtnjače mogu se nositi ispred i na leđima. Pri tome treba paziti da je dijete udobno smješteno, da ga ništa ne žulja i da je dobro pričvršćeno. Najbolji je način nošenja "u obliku klokana" kada je dijete sprijeda, leđima naslonjeno na nosačev trup. Takav položaj podupire mekanu dojenčetovu kralježnicu, dijete bolje upoznaje svijet oko sebe i pod stalnim je nadzorom nosača. Kod uporabe nosiljki treba imati na umu nekoliko važnih preporuka: strogo pazite na upute proizvođača glede položaja i osiguranja djeteta; nikada ne ostavljajte dijete u nosiljci na krevetu ili u autu zbog mogućeg prevrtanja, NOSILJKA NIJE ZAMJENA ZA SJEDALO U AUTOMOBILU; ne vozite s nosiljkom na sebi; ne kuhajte s djetetom u nosiljci ispred vas; ne trčite, izbjegavajte iznenadne nagle pokrete; ako se naginjete naprijed, pridržite dijete; nosiljka treba odgovarati veličini djeteta; pazite na rizik mogućeg otkopčavanja, na moguće nabore, materijal od kojih je nosiljka napravljena (najbolje pamuk); ne pijte alkohol dok nosite dijete. Najbolje je nošenje naučiti prvo na lutki, a u početku dijete pridržavati s obje ruke..

PRVE CIPELE
Kada dijete počinje stajati na nogama, posebnu pažnju treba posvetiti dječjim cipelama. Stopalo djeteta izvanredno je osjetljivo i podložno deformitetima ako je izloženo nepravilnom položaju ili pritisku. Osnovna je odlika dobre cipele da ona "pokriva, pristaje, nadopunjava, ali nikad ne pritiska stopalo". Cipela mora pristajati stopalu od prvoga trenutka i redovito se mijenjati kako stopalo raste. U prvim pokušajima hoda cipela ga mora olakšati i povećati ravnotežu i držanje. To također znači i uporabu najboljih materijala u izradi cipela.
Pri tome treba paziti i na čarape, koje moraju biti pamučne, točne veličine (bez duplikatura) i dobrog prianjanja uza stopalo. U fazi učenja hoda svi se slažu da dobro izrađene dječje cipele mogu pomoći u svladavanju prvih koraka. Kad je o potplatu riječ, postoje razlike u mišljenju: jedni zagovaraju tvrdi, koji dopušta greške prvih nepravilnih koraka i dijete usmjerava na hod peta-prsti, maksimalno ga štiti i čuva od ozljeda, a drugi zagovaraju meki potplat, koji je u prirodnijem položaju u odnosu na anatomsko-funkcionalne karakteristike stopala i djetetu omogućava bolje prepoznavanje neravnina i zapreka na podlozi i bolji osjećaj ravnoteže. U praksi su se najboljim pokazali polutvrdi potplati, i to s tvrdim petnim dijelom i savitljivim prednjim dijelom. Prednji dio cipele treba biti od savitljivog, mekanog materijala koji omogućava veću pokretljivost stopala i sprečava iritiranost nježne dječje kože. Tome pridonosi i mekani jezik i dobro postavljen sustav za zakopčavanje, najbolje vezicama. Stražnji petni dio treba biti visok do iznad gležnja i praktički nesavitljiv. Potplat ne smije biti sklizak. Unutrašnji dio potplata treba biti izrađen od mekanih materijala i s izraženim uzdužnim svodom koji je istovremeno tvrd i elastičan, a visinom manji nego proporcionalan u odrasloj dobi zbog još uvijek prisutne nakupine masnoga tkiva u području svoda. Najvažnije je da cipela ne stišće stopalo, da mu omogući normalne kretnje i da prsti nisu u njoj skvrčeni. Svaki put nakon skidanja cipela treba provjeriti da li na stopalu ima crvenila ili drugih znakova pritiska. Cipele se mijenjaju svaka tri do četiri mjeseca nakon prve godine života. Prve su cipele najvažnije u čovjekovu životu pa bi njihovu odabiru i kupnji trebalo posvetiti posebnu pažnju.

Njega usne šupljine dojenčeta

Za olakšanje nicanja zubi desni se mogu masirati preparatima koji ih lagano anesteziraju, a pri tome djeluju i antiupalno.

Njega usne šupljine prvi je postupak koji se provodi na djetetu, odmah nakon poroda. Time se dijete potakne da prodiše. Poznato je da dolaskom djeteta iz rodilišta kući taj dio higijene bude znatno ili potpuno zapostavljen. Razlog za to je stav da je higijena usne šupljine povezana s pranjem zuba, pa kako ih novorođenče još nema, higijena nije potrebna.
Majčino je mlijeko najbolja hrana za novorođenče i dojenče. Kao što majka vodi računa o higijeni bradavica prije dojenja, treba paziti i na higijenu usne šupljine djeteta nakon dojenja. Zato je dobro djetetu dati žličicu prokuhane vode koja će isprati mlijeko i spriječiti fermentaciju njegovih ostataka u ustima. Ako se dijete hrani na dudu, ona se isto treba redovito prokuhavati. Slično važi i za igračke koje dijete stavlja u usta.
Usta djeteta treba i mehanički očistiti, za što se proizvode posebno oblikovani štapići, a mogu se upotrijebiti i štapići s vatom za higijenu uha. Kod svih je tih postupaka najvažnije odstraniti ostatke hrane, bez obzira na to ima li dijete već zube ili ne. Bakterije ili gljivice koje se nasele u hranu mogu izazvati oboljenja sluznice, a kasnije i zubi. Za liječenje takvih promjena na sluznici usne šupljine djeteta danas postoje na tržištu brojni preparati na biljnoj osnovi ili na bazi meda, posebno prilagođeni nježnoj sluznici dječjih usta. Poseban je period kada niču prvi mliječni zubi koje prati osjećaj od svrbeži do boli desni. Dijete u usta gura ruke i nečiste predmete, čime se u organizam unose infekti, pa se javljaju povišena temperatura, proljevi i povraćanje.

Nicanje zubi vremenski se poklapa s početkom lučenja žlijezda slinovnica. Veću količinu sline dijete još ne zna progutati, ona se prelijeva iz usta i stalno vlaži kožu oko usta, što je opet dobra podloga za nasađivanje bakterija i za oštećenja kože. Za olakšanje nicanja zubi desni se mogu masirati preparatima koji ih lagano anesteziraju, a pri tome djeluju i antiupalno.
Već u trudnoći buduća majka treba uzimati preparate fluora, neophodne za razvoj zubi djeteta. Fluor prelazi iz posteljice u krvotok djeteta, a nakon poroda i u majčino mlijeko. Tablete fluora mogu se uzimati svakodnevno, od 4. mjeseca trudnoće pa sve do 15. godine života, kada je završena mineralizacija zubi.
Dnevna potreba za djecu je 0,4 mg fluora na 10 kilograma tjelesne mase. Nakon nicanja zubi, dodatno se preporuča njihovo premazivanje otopinom fluora i četkanje gelom te pranje zubi zubnom pastom sa fluorom, čime se postiže zaštita zubi, uz razvijanje higijenskih navika četkanja zubi i ispiranja usta.

Mliječni zubi

Pravilni zubi u punoj funkciji naročito su važni u djetinjstvu, kada je njihova osnovna uloga - da grizu, mrve i melju hranu - osnovni preduvjet za normalan rast i razvoj djeteta. Pravilno poslagani zubi, s ostalim dijelovima usne šupljine sudjeluju u pravilnom izgovaranju pojedinih suglasnika. Gubitak jednog ili više prednjih zubi dovodi do značajnih poremećaja u govoru. Postava i zdravlje zubi utječu i na estetski izgled čovjeka.

Svaki mliječni zub ima oblik potencijalne energije u razvoju i nicanju zubi. Niti jednom zubu ne bi smio biti karijesom smanjen promjer, jer se tako sužava prostor za njegovog nasljednika. Stoga nije dobro izvaditi mliječne zube prije nego se do kraja iscrpi njihova razvojna moć. Prerano vađenje mliječnjaka štetno je jer se smanjuje površina žvakanja, a time izostaje i podražaj što ga uzrokuje pritisak žvakanja na rast toga dijela čeljusti i na zametak trajnog zuba, njegovog nasljednika. Također se gubi i pasivni zadatak mliječnjaka kao držača mjesta za trajne zube. Neki su mliječni zubi u toj funkciji važniji, no važno je znati da gubitak pojedinih mliječnih zuba prije vremena prekida cjelovitost zubnog niza, iza čega nastupa pomicanje ostalih zubi prema slobodnom prostoru, a to dovodi do skraćivanja zubnoga niza.
Postoje ipak stanja, kao što su opsežne gnojne promjene na vrhu korijena mliječnih zubi, koje mogu imati negativne posljedice na zametak trajnih zubi, pa je vađenje takvih zubi neminovno. Ako se nakon toga uoči pomicanje susjednih zubi na to prazno mjesto, u taj se prostor postavljaju pomagala koja služe za njegovo očuvanje. Sličan je postupak ako zbog traume dođe do preranog gubitka mliječnog zuba.

Redovita higijena usne šupljine i zubi

Zube treba četkati malenim kružnim kretnjama, svakoga zasebno, sve zubne plohe. Ne smiju se zaboraviti stražnji, četkici teže dostupni zubi.

Okruženi brojnim reklamama za paste i četkice za zube, često se pitamo što je zaista najbolje želeći riješiti nedoumicu. Reklame uglavnom zadovoljavaju komercijalne kriterije, ali ne i stručne.
Opća su pravila za odabir četkice za zube da mora biti odgovarajuće veličine, napravljena od sintetičkih vlakana srednje tvrdoće.
Izbor paste za pranje zuba kod najviše osoba određuju njezina cijena i aroma. U stručnom smislu, dobra je ona pasta koja ne sadrži abrazivna sredstva koja mogu oštetiti zubnu caklinu. Izuzetno su vrijedne i paste s dodatkom fluora za prevenciju i suzbijanje oboljenja zubi i desni. Slično je i s pastama s antiupalnim komponentama.

Pravilno četkanje zubi izuzetno je važno za održavanje njihove higijene, a i u prevenciji ozljeda zubnoga mesa, koje nakon krvarenja lako upalno reagira. Stoga zube treba četkati malenim kružnim kretnjama, svakoga zasebno, sve zubne plohe. Ne smiju se zaboraviti stražnji, četkici teže dostupni zubi. Kretnje lijevo-desno ne postižu željeni učinak i mogu izazvati oštećenja.
Za higijenu zubi i usne šupljine postoje i tekućine za ispiranje usta koje imaju funkciju dezinfekcije, a i odstranjenja neugodnog zadaha.
Brojne loše navike, kao što su pušenje i konzumiranje alkoholnih pića, dovode do potrebe za osvježenjem daha. Za tu su namjenu praktični i djelotvorni dražeje i bomboni te gume za žvakanje, svi bez šećera.
Dakle, ako se radi o normalnim stanjima zdravlja usta i zubi, bitno je redovito i pravilno održavanje higijene, a manje je važno sredstvo za njeno provođenje. Najbolje i najskuplje sredstvo koje se koristi samo povremeno i nepravilno ima lošije učinke nego obično i jeftino sredstvo koje se koristi redovito.
Stvaranje naslaga na zubima i desnima predstavlja glavni uzrok pojave oboljenja tih tkiva: osjetljivosti zuba i vrhova zuba, upale desni i njihova povlačenja, klimavosti zuba, što je posljedica razvoja parodentoze. U zubne se naslage (plaque), koje se sastoje od ostataka hrane i bakterija, talože minerali iz sline i stvara se vapnena masa. Ona se u obliku kamenca taloži na zubu. Naslage kamenca potiskuju desni i stvaraju otekline
i krvarenje. Potisnute desni oko zuba stvaraju otvor koji postaje sve dublji i u kome se skupljaju produkti upale desni koji se miješaju s ostacima jela koji djeluju razarajuće. Sada je napadnuta i čeljusna kost te se zub rasklimava. Nakon toga dolazi do gubitka zuba. Zubi pokraj ispaloga zuba bivaju potisnuti, naginju se i okreću dok ne ispadnu.

Redovita higijena i odlazak stomatologu, koji će očistiti naslage kamenca, sprečavaju pojavu paradentoze i gubitak zuba.

Prehrana malog i predškolskog djeteta

Tijekom hranjenja dobro je da za stolom sjedi cijela obitelj ili njezin veći dio. Zanimljivi razgovori mogu biti poticajni za uzimanje hrane, a za obrok je važno osigurati i dovoljno vremena.

S navršenom prvom godinom života dijete treba imati tri glavna obroka (doručak, ručak i večeru) i dva međuobroka. Hrana bi trebala biti usitnjena, a ne miksana. Pri jelu, dijete bi se trebalo aktivno služiti žlicom, a obrok bi trebao postati oblik socijalizacije. Tijekom hranjenja dobro je da za stolom sjedi cijela obitelj ili njezin veći dio. Zanimljivi razgovori mogu biti poticajni za uzimanje hrane, a za obrok je važno osigurati i dovoljno vremena. To, naravno, ne znači da obrok treba trajati satima.
Roditelj pred dijete ne treba postavljati nerealne zahtjeve što se tiče količine hrane. Naime, dijete ima manje kalorijske potrebe nego u prvoj godini života, a i više je zainteresirano za svijet koji ga okružuje i "zaboravlja" jesti. Ipak, ne preporuča se dijete hraniti kroz igru. Obrok je dnevna aktivnost kao i svaka druga i ne treba joj pridavati posebnu pažnju.

U prvoj godini dijete naraste prosječno 25 cm i utrostruči porodnu masu. U drugoj godini života dobije na tjelesnoj težini 2,5 kg u prosjeku, a od treće do sedme godine ravnomjeran je dobitak od 2 kg godišnje. U drugoj godini naraste prosječno 12 cm, a od treće do sedme godine 6 do 8 cm na godinu. Kalorijske potrebe od rođenja do 15. godine života kontinuirano opadaju od 100 do 50 kcal/kg. U obroku bi zastupljenost ugljikohidrata trebala biti 45 do 55%, bjelančevina 10 do 15% i masti 35 do 45%.
Jelovnik treba svakog dana sadržavati mlijeko i mliječne proizvode, meso i mesne prerađevine, povrće, voće te kruh i proizvode od žitarica. Kravlje mlijeko u prehrani djeteta predškolske dobi trebalo bi sadržavati 3,2% mliječne masti. Od mesa, prednost se daje mesu peradi i ribi, kuhanim ili pirjanim, a ne pečenim i prženim. Povrćem se unose biljna vlakna koja povećavaju volumen stolice i pridonose njenoj regulaciji. Ono je, kao i voće, izvor vitamina i minerala. Kruhom i žitaricama osigurava se energija i vitamini B-skupine. Jaje je također vrijedna namirnica. Žumance je bogato fosfolipidima, lecitinom i željezom, a bjelance je izvor bjelančevina. Ako su roditelji vegetarijanci, uputno je da se o prehrani djeteta posavjetuju s pedijatrom.
U pripremanju obroka, žličica maslinovog ulja koristan je dodatak i dijete treba navikavati na specifičan miris i okus te vrijedne namirnice.
Od tekućine, prednost treba dati vodi za piće iz slavine ili pakiranoj u boce. Nakon prve godine života vodu za piće više nije potrebno prokuhavati.
Različite "grickalice" potpuno su beskorisne. Bespotrebno opterećuju organizam nekvalitetnim masnoćama i solju te remete redovite obroke. Ni ostalu hranu nije potrebno dosoljavati.
Vrijedan obrok je i mliječni sladoled koji se može jednom dnevno ponuditi djetetu kao desert.
U predškolskoj dobi treba izbjegavati lješnjake, kikiriki, bademe, tvrde bombone, jer ih dijete vrlo lako u igri i smijehu udahne, što uzrokuje potpuno ili djelomično zatvaranje dišnog puta i iziskuje hitnu medicinsku intervenciju.

Prehrana školskog djeteta

Djeca koja ne doručkuju često su pospana, slabije postižu koncentraciju i otežano prate nastavu.

Dobro uravnotežena i zdrava prehrana temelji se na uzimanju raznovrsne hrane, koja osigurava sve potrebne hranjive sastojke i optimalan dnevni unos energije, koji omogućava normalan rast i razvoj djece. Rezultati sistematskih pregleda učenika osnovnih i srednjih škola pokazuju da povišenu tjelesnu težinu ima oko 10% učenika i 7,8% učenica.
Pravilnim unosom hranjivih sastojaka tijelo održava učinkovitost i aktivnost, osigurava se visoka energetska aktivnost i otpornost na bolesti. Hrana koju jedemo mora biti u ravnoteži s tjelesnim potrebama i sadržavati dovoljnu količinu kalorija, bjelančevina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala.

Prehrana školske djece mora se zasnivati na piramidi zdrave prehrane.

1. Temelj piramide čine proizvodi od žitarica, uključujući rižu (smeđu i bijelu), zob (zobene pahuljice), tjesteninu i kruh, najbolje crni ili integralni jer je bogat vlaknima. Ti proizvodi izvrstan su izvor B-vitamina. Vrlo vrijedne namirnice su i mahunarke (grah, grašak, leća, bob).

2. Svakodnevno treba jesti puno povrća, naročito zelenog lisnatog, poput špinata, blitve, te svježeg voća. Te su namirnice bogat izvor vitamina i minerala te biljnih vlakana, a osim toga sadrže i nisku količinu masti.

3. Treću stepenicu piramide čine mliječni proizvodi (jogurt, mlijeko, svježi sir), krto meso, perad, riba i jaja. Te su namirnice bogate bjelančevinama koje su osnovna prehrambena tvar za izgradnju stanica, proizvodnju hormona i enzima. Mlijeko i mliječni proizvodi glavni su izvor kalcija, koji utječe na rast i razvoj, povećava punoću kostiju i štiti od osteoporoze u zrelijoj dobi.

4. Na samom su vrhu piramide namirnice koje sadrže visok postotak masti, šećer i sol, koje treba uzimati u malim količinama.

Djeca školske dobi trebaju imati pet obroka dnevno, tri glavna (doručak, ručak i večeru) i dva međuobroka. Obroke treba uzimati u pravilnim vremenskim razmacima.
Doručak je izuzetno važan obrok, koji se ne smije preskočiti. Doručkom se u organizam unese 40% dnevnih energetskih potreba. Djeca koja ne doručkuju često su pospana, slabije postižu koncentraciju i otežano prate nastavu. Uravnotežen doručak od žitarica punog zrna ne deblja, što je važno naglasiti starijoj školskoj populaciji, kada djevojke, u nastojanju da se ne udebljaju, preskaču upravo taj obrok.
Posebno značenje ima školski obrok, marenda, koji treba biti sastavljen od hrane visoke prehrambene vrijednosti, a niže energije. Nikako se ne preporučaju slatkiši, grickalice, "brza" hrana (hot-dog, hamburger) i gazirana pića. Takvi proizvodi niske su prehrambene vrijednosti, s visokim sadržajem masti i koncentriranih ugljikohidrata što može uzrokovati prekomjernu tjelesnu težinu. Gojaznost postaje faktor rizika za nastanak niza kroničnih bolesti u kasnijoj dobi, a važan je čimbenik za nastanak psihičkih poremećaja, posebno u razvoju adolescencije.
Nepravilna prehrana može rezultirati i pretjerano niskom tjelesnom težinom, razvojem anemija zbog nedostatka željeza, smanjenom otpornošću organizma.
Na razvoj prehrambenih navika školske djece najveći utjecaj imaju roditelji, ali svakako treba naglasiti i utjecaj škole na oblikovanje djetetove ličnosti i usvajanje navika glede zdravog hranjenja i ponašanja.

Mediteranska prehrana

Pri jelu treba biti umjeren, jesti tri glavna i dva međuobroka (jogurt, voće) i nikako preskočiti doručak .

Mediteranski način prehrane istraživali su mnogi liječnici i nutricionisti, i sva su istraživanja pokazala da se mediteranskom prehranom postiže zdrav i dug život te da ona štiti od infarkta i drugih srčanožilnih bolesti i od raka, dakle od bolesti zbog kojih se u razvijenim zemljama najviše umire (75% uzroka smrti).

Namirnice s najvećim udjelom u takozvanoj mediteranskoj piramidi jesu nerafinirane žitarice punoga zrna, krumpir, integralna riža i tjestenina. Iza njih slijedi svježe voće, lisnato povrće i mahunarke, pa obrano mlijeko i mliječni proizvodi (fermentirani jogurt, svježi sir), meso (preporuča se bijelo meso - perad, kunić, i plava riba, a crveno treba reducirati). U najmanjim količinama treba uzimati rafiniranu hranu, kolače, slatko, masno, a želju za slatkim možemo zadovoljiti sušenim voćem koje ima i veliku nutritivnu vrijednost. Hranu nije poželjno dosoljavati.
Od masnoća preporuča se ekstradjevičansko, hladno prešano maslinovo ulje, a u kontinentalnim krajevima i bučino ulje. Maslinovo ulje idealna je masnoća za prehranu, lako je probavljivo i smanjuje prekomjerni kolesterol, ne utječe na razinu inzulina, djeluje zaštitno na srce i krvne žile, utječe na pojavu osteoporoze, povišenog krvnog tlaka i šećerne bolesti.
Kod odabira između istovrsnih namirnica, treba izabrati one "obrane", s manje masnoća i drugih dodataka (soli ili šećera) i niže kalorične. Visok unos soli može utjecati na povećanje krvnoga tlaka i povećanje rizika od srčanih bolesti, bolesti bubrega, moždanog udara, osteoporoze, a vjerojatno i od raka želuca. Smanjenje unosa soli s prosječnih 9 g/dan na 6 g/dan smanjuje rizik od srčanih bolesti za 40%.
Pri jelu treba biti umjeren, jesti tri glavna i dva međuobroka (jogurt, voće) i nikako preskočiti doručak koji se treba sastojati od žitarica, mliječnih proizvoda, nemasne šunke, sira i sirnih ili voćnih namaza. Tijekom dana treba piti vodu u količini od najmanje jedne i pol litre vode. Pijenje vode treba postati navika, a voda treba uvijek biti dostupna.
Nepravilna prehrana pridonosi debljanju koje je jedan od vodećih rizičnih čimbenika za smanjenje otpornosti prema akutnim bolestima, razvoj kroničnih degenerativnih bolesti, naročito srca i krvnih žila (ateroskleroza) i raka. Često je loša hrana i skuplja, a zdrava jeftinija. Iskoristimo to za svoje zdravlje.

Važnost biljnih vlakana za zdravlje

Dosadašnja istraživanja ukazuju na neophodnost biljnih vlakana u održavanju normalne
funkcije probavnoga trakta.

Biljna vlakna složene su mješavine tvari koje se sastoje od raznih polisaharida - celuloze, biljnih smola, pektina, agara, gume, hemiceluloze. Imaju pozitivan utjecaj na ljudsko zdravlje, u prevenciji i liječenju kroničnih bolesti.
Prema rastvorljivosti u vodi dijele se na topiva i netopiva biljna vlakna. Većina hrane biljnoga podrijetla sadrži obje vrste vlakana u različitim količinama i omjerima. Npr. zobene pahuljice bogate su biljnim smolama i dobar su izvor viskoznih vlakana, dok pšenične mekinje sadrže više nerastvorljivih komponenata. Zeleno povrće i žitarice dobri su izvori celuloze, a poslije žitarica i drugi prehrambeni proizvodi od cijelog zrna imaju najveći sadržaj hemiceluloze. Mahunarke i proizvodi od zobi najbolji su izvor biljnih smola, a jabuke i limunasto voće sadrže velike količine pektina.
Celuloza nema neku veću vrijednost u prehrani ali, tvoreći glavnu masu neprobavljive hrane, stimulira rad crijeva i pospješuje njihovo pražnjenje. Dosadašnja istraživanja ukazuju na neophodnost biljnih vlakana u održavanju normalne funkcije probavnoga trakta. Hrana s visokim sadržajem vlakana zahtijeva žvakanje, a žvakanje stimulira
lučenje pljuvačke i sekreciju želučanih sokova. Rastvorljiva vlakna povećavaju viskoznost i ljepljivost sadržaja u želucu. Viskozna vlakna usporavaju pražnjenje želuca i daju osjećaj sitosti. Povećavaju volumen stolice i djeluju na brzinu, odnosno vrijeme prolaza hrane kroz debelo crijevo. Volumen stolice povećava se neprobavljivim i nefermentiranim materijalom, vezanjem vode i bakterijskih stanica. Kapacitet upijanja vode nekih vrsta biljnih vlakana mijenja se u zavisnosti od fizičkih karakteristika hrane. Smatra se da su vlakna iz žitarica najvažnija za normalnu funkciju crijeva; ona povećavaju količinu stolice i sprečavaju zatvor.

Prehrana bogata biljnim vlaknima utječe na smanjenu potrebu inzulina i poboljšanje regulacije glukoze kod dijabetičara, a utječe i na sniženje lipida i holesterola u krvi. Stoga je prehrana koja sadrži namirnice bogate biljnim vlaknima, s malim sadržajem masnoća, a uključenjem jednostruko zasićenih masnih kiselina (maslinovo ulje),
djelotvorna u liječenju srčanih oboljenja i dijabetesa. Vlakna djeluju na skraćenje vremena prolaza u crijevima i na taj način smanjuju vrijeme izloženosti debeloga crijeva potencijalnim kancerogenima.
U svakodnevnoj prehrani poželjno je uzimati 20-40 g vlakana dnevno, u namirnicama: žitaricama, mahunarkama (soja, leća), zelenom i korjenastom povrću, voću, a ne kao poseban dodatak hrani.
Topiva biljna vlakna imaju važan fiziološki učinak u smanjenju rizičnih čimbenika povezanih s prehranom. Prehrana siromašna biljnim vlaknima povezana je s bolestima srca, rakom debeloga crijeva i rektuma, proširenim venama i gojaznošću.

Voda

Razvijte naviku da pijete litru i pol tekućine na dan, a voda neka vam bude dostupna, uvijek pri ruci na radnome mjestu, u školi, na putu, tijekom rekreacije.

Voda čini 55-60% ukupne mase odraslih osoba i nešto više kod djece. Količinu tjelesne tekućine reguliraju koža i bubrezi.
Znojenje održava unutarnju temperaturu na 37OC, a bubrezi filtriraju otrove i odvode produkte metabolizma iz krvi putem urina.
Organizam čovjeka dobiva vodu hranom i pićem. Pri manjim gubicima vode javljaju se smetnje (glavobolja, manjak koncentracije, poremećaj mentalnih funkcija, smetnje u radu bubrega, probavnog sustava i srca). Smanjenim unosom tekućine smanjuje se volumen krvi koja hrani srce, mozak, mišiće i ostale organe i tkiva, pa su oni manje sposobni obavljati svoje normalne funkcije. Gubitak od 15% ukupnog sadržaja vode izaziva smrt.
__________________________________________________________
Voda u tijelu:
- nosi hranu i otpadne produkte,
- sudjeluje u kemijskim reakcijama, služi kao otapalo vitaminima, mineralima i
aminokiselinama,
- služi kao štitnik zglobovima,
- ublažava udare i stres oka, kralježnice i posteljice u tijeku trudnoće,
- pomaže u regulaciji tjelesne temperature.
__________________________________________________________

Nažalost, naš nam mehanizam žeđi neće na vrijeme reći kada je vrijeme za piće. U trenutku kada osjetimo žeđ već smo lagano dehidrirani. Rješenje je piti vodu u malim količinama tijekom cijeloga dana, dnevno najmanje jednu i pol litru. Ljeti je, zbog visokih temperatura i pojačanoga kretanja, izlučivanje vode jače pa je potrebno piti više tekućine.

Djeca
Kod djece osjet žeđi nije još dovoljno razvijen. Djeca su fizički aktivna i vrlo je važno pratiti koju količinu tekućine popiju.

Radna populacija
Kod radne je populacije blago izražena dehidracija česta pojava zbog nerazvijene navike da se tijekom cijeloga dana nadoknađuje izgubljena tekućina. Iako je razvijena spoznaja o važnosti pijenja vode, okupiranost radom i ubrzani ritam života čine pijenje vode sporednom aktivnošću. Stoga vodu uvijek treba imati pri ruci, učiniti je dostupnom i razviti naviku njenoga pijenja.

Starije osobe
Mehanizam osjećaja žeđi smanjuje se s godinama. Kod starijih se ljudi brzo pojave znaci dehidriranosti: suhoća usana i usta, suha koža, problemi sa znojenjem i manje lučenje mokraće. Zato je važno redovito piti vodu, bez obzira na nepostojanje subjektivnog osjećaja žeđi.

Tjelesna aktivnost
Vježbanje također povećava potrebe za tekućinom. Voda se, osim znojenjem, gubi i isparavanjem kod disanja. Nedostatak tekućine djeluje na tjelesnu aktivnost. Za svaki sat intenzivnoga vježbanja treba popiti litru izotonične tekućine s mineralima i šećerima
koji se također znojenjem gube.

Zaštita kralježnice školske djece

Tjelesna aktivnost važna je za cijelu porodicu, stoga zajedničkih trenutaka bavljenja sportom i rekreacijom treba biti što više.

Prevencija bolova i deformiteta kralježnice započinje još od malih nogu. Školsko je razdoblje posebno podložno promjenama kralježnice¸ jer se smanjuje tjelesna aktivnost, više se vremena provodi u sjedećem položaju, a ne smijemo zanemariti i opterećenje školskom torbom, pogotovo ako se ona nosi nepravilno. Loše držanje kralježnice utječe na fizičko i psihičko zdravlje djeteta. Šteti disanju, krvnom optoku, probavi, uzrokuje bolove i smanjuje pokretljivost mišića leđa i ramena. Takva su djeca apatična, bezvoljna i boležljiva. Važno je reći da se deformiteti kralježnice nakon završenog razdoblja rasta više ne mogu ispraviti, a brže se razvijaju i pogoršavaju u pubertetu.
Za sprečavanje deformacije kralježnice potrebno je što više kretanja na svježem zraku. Tjelesna aktivnost važna je za cijelu porodicu, stoga zajedničkih trenutaka bavljenja sportom i rekreacijom treba biti što više. Kretanjem se stimulira prehrana hrskavične pločice između kralježaka koja ima funkciju amortizera kralježnice. Dugotrajno sjedenje pred televizorom ili računalom pogubno je za kralježnicu i treba ga svesti na najmanju moguću mjeru. Preporuča se televiziju gledati ležeći na podu.
Bavljenje sportom idealan je način prevencije promjena kralježnice. Ako su promjene već nastupile, o odabiru sporta treba se savjetovati s liječnikom ortopedom koji će preporučiti onaj sport koji će pomoći u otklanjanju određenih deformiteta.

Školska se torba preporuča u obliku ruksaka, i to onog planinarskog tipa: dovoljno visokog, s donjim rubom u visini stražnjice i pojasom oko struka. Ruksak se nosi na oba ramena, nikako samo na jednome. Najbolje je, ako je to moguće, dio knjiga i pribora ostaviti u školi, a nositi samo neophodno.
Idealan je položaj za učenje na stolici čija se visina može podesiti prema potrebi, a naslon daje oslonac za donji dio leđa. Kada se radi za stolom, kutovi između nadlaktice i podlaktice, potkoljenice i natkoljenice te natkoljenice i trupa trebaju iznositi 90O. Stol ne smije biti previsok niti prenizak, da se glava naginje previše unaprijed. Dobro je svaki sat ustati i protegnuti noge.
Krevet u kojem dijete spava ne smije biti premekan da se kralježnica ulegne, niti pretvrd kao da dijete leži na podu. Važan je i odabir anatomskog jastuka koji treba pratiti zakrivljenost vratne kralježnice i popuniti prazninu kada dijete leži na boku ili na leđima.

Tjelesna aktivnost, kretanje, bavljenje sportom i izbjegavanje nepravilnog sjedenja osnovni su preduvjeti za održanje zdravlja kralježnice školskoga djeteta.

Čuvanje kralježnice

Zbog načina života, današnji čovjek zaboravlja važnost pravilnih opterećenja, a zauzima dugotrajne prisilne položaje: na radnom mjestu, pred televizorom, računalom, s novinama, knjigama ili poslovnim papirima. Križobolja je tipična bolest današnjice.
Oslabljena kralježnica može na najmanji napor reagirati bolnim "ukočenjem". Koliko
tijekom dana pazimo na svoju kralježnicu? Činimo li kretnje na pravilan način? Opišimo
najjednostavnije i najčešće.

SAGINJANJE, PODIZANJE I NOŠENJE TERETA: teret treba, kad god je to moguće, jednakomjerno rasporediti na obje ruke. Podizanje tereta s poda uvijek mora biti savijanjem u koljenima, a ne pregibanjem naprijed cijele kralježnice. Teret treba nositi naslonjen na trbuh, na spuštenim rukama. Ako ga nosimo na leđima, netko treba pomoći dignuti ga.
Kod vezanja cipela, bolje je nogu podignuti na rub stolice ili na neko drugo povišeno mjesto.

SJEDENJE: radna površina treba biti u visini koja omogućuje uspravno sjedenje, bez saginjanja naprijed ili podizanja ruku. Noge u koljenu i kuku trebaju biti savijene pod pravim kutom, a naslon stolice treba podupirati donji dio leđa. Pri tome treba paziti i da se kralježnica, osim na naprijed, ne savija ni u stranu.

KUCNI POSLOVI: okolinu treba prilagoditi sebi, a ne sebe okolini. Peglati se može i sjedeći. Kod usisavanja treba stajati uspravno i kretnje činiti rukom, a ne cijelim tijelom. Ručno pranje rublja treba obavljati na prikladnoj visini, a ne saginjati se iznad kade. Ako je to neophodno, bolje je kraj kade kleknuti na jastučić. Ako se vade predmeti iz niskog ormarića, ispred njega treba kleknuti, a ne saginjati se. Ako su predmeti visoko, treba stati na stabilnu stolicu ili kućne ljestve, a ne istezati ruke i stajati na prstima.

VOZNJA AUTOMOBILA: sjedeći položaj u automobilu mora osiguravati pravilan, uspravan, a nikako poluležeći položaj. Natkoljenice su u odnosu na trup pod pravim kutom, a potkoljenice lagano ispružene. Ruke trebaju biti lagano savijene u laktu. Pod slabinski dio kralježnice može se staviti jastučić, a podupirač za glavu mora biti u takvom položaju da glavu skoro dotiče, a gornji rub mora biti u visini tjemena.

Spavanje



Osim optimalne količine sna od 7-8 sati, za odmor i dobro osjećanje neophodno je da san bude i kvalitetan. Za osiguranje kvalitetnog sna treba zadovoljiti nekoliko pravila.

Postelja, u kojoj provedemo gotovo trećinu života, izuzetno je važna. Ona ne smije biti premekana ni pretvrda. Kralježnica pri ležanju na boku treba održavati fiziološki položaj. Madrac treba biti dimenzija koje omogućavaju mijenjanje položaja prema potrebi. Materijali od kojih je načinjen trebaju dobro pokrivati jezgru (opruge), zadržati toplinu, upijati vlagu, dopustiti cirkulaciju zraka i time omogućiti prozračivanje jezgre, te dati pri spavanju osjećaj tišine i elastičnosti. Idealna podloga na kojoj leži madrac elastična je. Jastuk također treba pratiti zakrivljenost kralježnice. On dopušta idealan položaj vratnih kralježaka, upija vlagu i omogućava dobro prozračivanje te time sprečava znojenje. Posteljina mora biti od prirodnog materijala, najbolje pamučna, a temperatura sobe optimalna, spavaču ugodna.

Osim pravilne postelje, uputno je zadovoljiti još nekoliko uvjeta za dobar san. Prije spavanja dobro je kratko prošetati, makar oko kuće. Ako imate psa, spojit ćete ugodno s korisnim. Nemojte se navečer prejesti. Lagano večerajte, kavu ili jak čaj nemojte piti nakon 17 sati, niti veću količinu tekućine jer vam pun mjehur neće donijeti mirnu noć. Prije spavanja dobro je odraditi nekoliko laganih vježbi uz otvoren prozor. Nemojte
pretjerati jer ćete se razbuditi. Kad legnete u postelju, opustite se. Dobro se protegnite i svjesno opustite svaki dio tijela. Tek kada budete imali osjećaj da vam je tijelo olovno teško, zauzmite položaj koji vam odgovara i isključite sve dnevne probleme. Pokušajte što manje misliti. Ako si želite pomoći sredstvom za smirenje, pokušajte sa šalicom mlijeka i žlicom meda, ili s medom u biljnom čaju. Prirodna sredstva često su bolja od umjetnih.

Tjelesna aktivnost

Suvremeni javnozdravstveni pristup promiče umjerenu tjelesnu aktivnost u dnevnom trajanju od barem trideset minuta, koja može biti provedena najednom ili u nekoliko puta tijekom dana.

Sjedenje je osnovna odlika današnjega načina života. Teški tjelesni rad iščezava pred mehanizacijom i robotikom. Prosječan zapadnjački čovjek danas želi što više poslova obaviti u što kraće vrijeme i sa što manje kretanja. Tjelesna aktivnost na radnome mjestu, kod dolaska ili odlaska s posla, u slobodno vrijeme, izrazito je smanjena. Slobodno vrijeme provodi se sjedeći u automobilu ili pred televizorom.

Poseban su problem školska djeca koja, polaskom u školu, znatno mijenjaju način života i kretanje se znatno smanji. Tjelesni odgoj u školama nedovoljno je zastupljen. Tada već počinje razvoj rizičnih čimbenika za pojavu ateroskleroze i povećane tjelesne težine. Redovita tjelesna aktivnost u djece i mladih iznimno je važna za njihov rast i razvoj, njihovo zdravlje i sposobnost te prevenciju razvoja rizičnih čimbenika koji će utjecati na njihovo zdravlje u odrasloj dobi. U mladenačkoj dobi usvojena navika redovite tjelesne aktivnosti ostaje i u odrasloj dobi.

Danas je poznato da je određena količina tjelesne aktivnosti značajna u prevenciji gojaznosti, blage arterijske hipertenzije, šećerne bolesti, povišenih masnoća u krvi, bolesti srčanožilnoga sustava u čijoj je podlozi ateroskleroza, prvenstveno koronarne bolesti srca. Tjelesna aktivnost daje odlične rezultate i kad se bolest srca već razvije. Kod ljudi koji redovito vježbaju manja je učestalost razvoja zloćudnih bolesti, prije svega raka debeloga crijeva i dojke. Nadalje, vježbanje prevenira i razvoj osteoporoze, a time i prijeloma kostiju u starijoj dobi, posebno žena. Takav je način života posebno značajan u borbi protiv depresije, a kod starijih ljudi produžava trajanje neovisnosti o tuđoj pomoći.

Osteoporoza

Sprečavanje pojave osteoporoze započinje već uu djetinjstvu, pravilnom prehranom s dovoljnom količinom kalcija, kojim obiluju mliječni proizvodi, i redovitom tjelesnom aktivnošću, kojom se sprečavaju deformiteti koštanog sustava.

Osteoporoza je metabolička bolest kostiju, karakterizirana progresivnim gubitkom koštane mase po jedinici volumena, što povećava sklonost prijelomima, naročito kralježaka, podlaktice i vrata bedrene kosti.
Živa kost nije nikada u mirovanju i stalno se remodelira, obnavljajući zalihe minerala, čime se stara kost zamjenjuje novom. U tom procesu, osim koštanih stanica, kalcija i fosfata te vezivnoga tkiva, sudjeluju i žlijezde s unutarnjim lučenjem. Na obnavljanje kosti pozitivno utječu tjelesna aktivnost i normalna razina spolnih hormona.

Iza četrdesete godine muškarci gube 0,5 do 0,75% koštane mase godišnje, a žene 1,5 do 2%. Nakon klimakterija u žena je taj gubitak povećan i do 3%.
Osteoporoza se češće javlja kod žena u kojih je rano nastupila menopauza, mršavih žena, onih koje u obitelji imaju osteoporozu, koje se ne bave tjelesnom aktivnošću i manje se izlažu suncu, kod pušačica, žena koje hranom ne uzimaju dovoljno kalcija, koje konzumiraju veće količine alkohola i kave i onih koje se liječe steroidima,heparinom i lijekovima za neutralizaciju želučane kiseline. Povećano uzimanje bjelančevina izaziva pojačano izlučivanje kalcija putem bubrega (visok stupanj osteoporoze u zapadnim zemljama zbog visokoproteinske prehrane).
Osteoporoza se najčešće otkrije nakon spontanih prijeloma kod nekog naglog pokreta, prijeloma nakon pada (često u kući) i bolova u kralježnici koji se javljaju osobito nakon dužeg stajanja ili nošenja tereta. Često se i naknadno rendgenom otkriju stari prijelomi kralježaka, najčešće grudnih. Posljedica takvih prijeloma gubitak je u visini koji je česta pojava kod uznapredovale osteoporoze. Prema podacima razvijenih zemalja, predviđa se da će oko 30% žena tijekom života zadobiti neki od navedenih prijeloma. Prijelomi vrata bedrene kosti danas su u starijoj dobi tako česti da te osobe zauzimaju više od 25% kreveta u ortopedskim bolnicama, a njihova je rehabilitacija spora i duga. Samo polovica povrijeđenih ponovno postaje pokretna.

Sprečavanje neželjene trudnoće - kontracepcija

Pogrešan je uvriježen stav da o sprečavanju neželjene trudnoće brigu mora voditi samo žena.

Za primjenu bilo koje kontraceptivne metode, što je najsvrsishodniji način kontrole rađanja, potrebna je motivacija. Spolno aktivna žena u dobi u kojoj može rađati, a to iz bilo kojih razloga ne želi, treba primjenjivati neku od kontraceptivnih metoda ili sredstava. Prekid trudnoće ne možemo nazvati metodom za sprečavanje neželjene trudnoće jer je ona već nastala.
O kontracepciji treba posebno educirati adolescente koji će početi biti ili već jesu spolno aktivni i žene koje više ne žele rađati. Naravno, znanje o kontracepciji stvar je i opće kulture, od čega nisu izuzeti ni muškarci. Primjena kontracepcije ovisna je i o suradnji partnera, i o nizu čimbenika vezanih za njihove međuljudske odnose i interakcije. Pogrešan je uvriježen stav da o sprečavanju neželjene trudnoće brigu mora voditi samo žena. Za pravilnu primjenu nekih metoda potrebno je i dobro poznavanje anatomije i fiziologije reproduktivnih organa.
Kontraceptivne metode možemo prema načinu djelovanja podijeliti na:

PRIRODNE METODE, za koje nisu potrebna nikakva pomoćna sredstva, već samo poznavanje prirodnih procesa reprodukcije i određeni način ponašanja u skladu s tim. Te su metode prekinuti snošaj (coitus interruptus), produljeni snošaj (coitus reservatus) i metode sigurnih dana. Prve se dvije, usprkos nedovoljnoj sigurnosti i postojanju sigurnijih metoda, još uvijek najviše upotrebljavaju. Metode sigurnih dana temelje se na osnovnoj pretpostavci da u svakom menstruacijskom ciklusu dolazi do samo jedne ovulacije. Računa se da je jedno jajašce sposobno da bude oplođeno 24 sata, a da spermiji u ženskom genitalnom traktu žive 48-72 sata. Prema tome, do trudnoće u svakom ciklusu može doći tijekom četiri
"plodna" dana. Osnovni je problem takve metode znati točno dane kada dolazi do ovulacije i tada se suzdržavati od spolnog odnosa.

Prevencija raka dojke


Kontrola stanja dojki za svaku ženu treba postati rutina i obveza, isto kao i redoviti ginekološki pregled.

Rak dojke najčešći je rak u žena. Broj novooboljelih u Europi je u porastu, ali je broj umrlih u padu. U Hrvatskoj je broj jednih i drugih žena u porastu.
Pravi uzrok pojave raka dojke ne zna se. Poznati su neki rizični čimbenici: starija dob, rana pojava mjesečnice, rana menopauza, kasni prvi porođaj, mali broj rođene djece, žene koje su kratko dojile ili uopće nisu dojile, hormoni, prehrana s mnogo masnoća (mediteranska prehrana djeluje zaštitno), alkoholizam, pušenje, debljina, tjelesna neaktivnost, zračenje (posebice u pubertetu), stres, porodična anamneza raka (posebice majka i sestra). Na neke se čimbenike ne može djelovati pa je rana dijagnoza najvažnija za izlječenje. Samopregled dojki i mamografija najučinkovitije su mjere za rano otkrivanje bolesti.
Kontrola stanja dojki za svaku ženu treba postati rutina i obveza, isto kao i redoviti ginekološki pregled. U Hrvatskoj je prihvaćen sljedeći kalendar pretraga za pravovremeno otkrivanja raka dojke:


žene bez pojava raka dojke u bližoj rodbini

u dobi od 20 do 30 godina
- samopregled dojki jedanput mjesečno,
- klinički (kod kirurga ili ginekologa) i ultrazvučni (UZV) pregled
svakih 1-2 godine,
u dobi od 40 do 49 ggodina
- samopregled dojki jedanput mjesečno,
- klinički i UZV pregled jedanput godišnje,
- bazična mamografija (sljedeće mamografije svake dvije godine),
u dobi iznad 50 godina
- samopregled jedanput mjesečno,
- klinički i mamografski pregled jedanput godišnje,

žene s pojavom raka dojke bliže rodbine


- samopregled jedanput mjesečno,
- klinički i UZV pregledi jedanput godišnje nakon dvadesete godine
života,
- prva mamografija s 35 godina, a potom svakih 1-2 godine,



žene s liječenim rakom dojke


- samopregled jedanput mjesečno,
- klinički i UZV pregled dva puta godišnje,
- mamografija jedanput godišnje.
Svaka žena treba znati čimbenike rizika te potrebu javljanja
liječniku kad se nađe kvržica ili bilo koja promjena na grudima. Od
liječnika treba zatražiti točnu uputu kako se pravilno obavlja samopregled
dojki.