Protekla, 2011. godina bila je izrazito produktivna u području astronomije. Kada bismo navodili sva postignuća i otkrića koja su se dogodila vezana za Sunčev sustav, Zemlju, aeronautiku ili općenito svemir, imali bi o čemu pričati još danima. Stoga bi ipak bilo najbolje izdvojiti ona najuzbudljivija i najzanimljivija, a vezana su za istraživanja svemira…

Razmišljajući na koji način napraviti pregled otkrića i općenito postignuća u istraživanju svemira, a koja su se dogodila u protekloj godini, naišla sam na komplikacije kako ih razvrstati, a pritom ne zanemariti njihovu važnost. Kako mogu pojedino otkriće smjestiti na recimo četvrto mjesto a zapravo bi ono trebalo pripadati prvom mjestu? Ubrzo sam uvidjela da bi najradije sva postignuća i otkrića smjestila na prva tri mjesta, ali naravno – to nikako ne mogu. Onda ću krenuti najjednostavnijim i najbezbolnijim putem, bez rangiranja i kronološkim redom, piše urednica za Dnevno.hr

Naravno, otkrića ima uistinu mnogo, godina je bila vrlo produktivna i otvorila je put da nam iduća 2012. godina potencijalno bude još bolja i još zanimljivija. Kako naprosto ne mogu sve redom spomenuti i pojasniti, navesti ću samo ona najistaknutija.

Otkriven je prvi stjenovit planet izvan Sunčevog sustava

Početkom siječnja tijekom misije Kepler otkriven je prvi stjenovit planet, Kepler 10-b koji se nalazi izvan Sunčevog sustava. Nalazi se vrlo blizu zvijezde Kepler 10 koja je od našeg sustava udaljena 560 svjetlosnih godina. Obzirom da se planet nalazi vrlo blizu zvijezde veličine našeg Sunca, na planetu je naprosto prevruće da bi se mogao razviti život. Kepler 10-b nalazi se otprilike 20 puta bliže zvijezdi nego je udaljenost između Merkura i Sunca. Svejedno, otkriće ovog planeta je izrazito bitna jer ne samo da je ovo najmanji otkriveni planet izvan našeg sustava, nego je on i stjenovit i prvi je otkriveni planet koji se nalazi u orbiti zvijezde oko koje se kreće. Baš kao što Zemlja putuje po svojoj putanji oko Sunca.

Cilj misije Kepler je otkrivanje planeta poput Zemlje, stjenovite građe i da se kreću po putanjama koje kruže oko zvijezda. Činjenica da je Kepler 10-b prvi takav planet otkriven izvan Sunčevog sustava čini ovo otkriće još većim i značajnijim.

Teleskop Kepler otkriva neobičan planetarni sustav

Šest planeta koji su sačinjeni od mješavine stijena i plinova kreću se po vlastitim putanjama oko zvijezde koja je vrlo nalik našem Suncu. Planetarni sustav, nazvan Kepler-11 nalazi se dvije tisuće svjetlosnih godina udaljen od Zemlje. Zvijezda je kategorije žutog patuljka i oko nje kruži šest planeta koji su veći od Zemlje, a oni najveći su veličinom slični Uranu ili Neptunu. Planet koji je najbliži zvijezdi jest Kepler-11b, a udaljenosti svih šest planeta od zvijezde su toliko male da niti jedan planet našeg sustava nije toliko blizu Sunca. Ovo prvenstveno vrijedi za prvih pet, unutarnjih planeta iako je udaljenost između šeste planete i zvijezde i dalje vrlo mala. Gledajući od zvijezde prema van, planeti nose sljedeće nazive: Kepler-11b, Kepler-11c, Kepler-11d, Kepler-11e, Kepler-11f, Kepler-11g. Kada bi ovaj planetarni sustav smjestili u Sunčev sustav, Kepler-11g bi kružio između Merkura i Venere, a preostalih pet planeta bi kružilo između Merkura i Sunca.

Ovih šest planeta su jedni od najmanjih do sada otkrivenih ekstrasolarnih planeta, a svega nekoliko zvijezda je do sada otkriveno kako imaju više od jednog planeta koji kruže oko njih. Kepler-11 je prva poznata zvijezda koja ih ima više od tri i stoga ovakav sustav nije uobičajen.

Hublleov teleskop je pronašao najudaljeniji objekt ikada zabilježen

Očito su astronomi odlučili maksimalno iskoristiti kapacitet Hubbleovog teleskopa i kao rezultat su dobili detekciju najudaljenijeg objekta ikada uočenog i zabilježenog. Da bi ju Hubble uopće mogao detektirati svjetlost objekta je putovala 13,2 bilijuna godina, oko 150 milijuna godina dulje od njenog prethodnika. Kao usporedbu ću samo napomenuti kako je starost svemira procijenjena na 13,7 bilijuna godina.

Ovaj objekt koji je vidljiv kao uistinu sićušan jest zapravo galaksija sačinjena od plavih zvijezda koje su postojale 480 milijuna godina nakon Velikog praska. Kada bi htjeli Mliječnu stazu popuniti ovakvim galaksijama, trebalo bi nam oko stotinjak njih.

Hubbleov teleskop lansiran je prije 20-ak godina i još uvijek nas uspijeva iznenaditi i zadiviti svojim otkrićima i nadamo se kako će ih u idućoj godini biti još i više.

Pronađen je prvi izravan dokaz za superfluide, čudna stanja materije kakva ne postoje na Zemlji

Znanstvenici su već dulje vrijeme vjerovali kako tvar u jezgrama neutronskih zvijezda prelazi u stanje superfluida, no do sada nisu imali izravnih dokaza da se to uistinu zbiva. Neutronske zvijezde sadrže najgušći moguću materiju koja se može izravno promatrati, odnosno proučavati. Ove zvijezde nisu velike, veličine su nešto većeg grada, a masa im je golema – stotinama puta veća od mase našeg Sunca. Tlak u jezgri ovakve zvijezde je toliko velik da se većina nabijenih čestica, elektrona i protona, sjedinjuju tako da naposlijetku zvijezdu čine većinom nenabijene čestice, neutroni. U odgovarajućim okolnostima ovi neutroni se povezuju i stvaraju superfluid – tvar s kvantnim svojstvima koja joj omogućuju da se kreće bez trenja, odnosno viskoznosti.

Na Zemlji superfluidi ne postoje u prirodnom obliku, odnosno moguće ga je jedino stvoriti u laboratoriju i upravo ova činjenica čini ove otkriće još relevantnijim i zapanjujućim. Pogotovo ako uzmemo u obzir da superfluidi umjetno stvoreni u laboratorijskim uvjetima na Zemlji imaju takva svojstva da se uspinju uz stijenke posude tako da ih je nemoguće zadržati u njima ili pak ostaju nepomični čak i kada se posuda u kojoj se nalaze okreće.

Najveći i najudaljeniji ‘rezervoar’ vode ikad uočen u svemiru

Voda, veličine 140 trilijuna puta sve oceanske vode na Zemlji okružuje ogroman kvazar koji je od Zemlje udaljen više od dvanaest bilijuna svjetlosnih godina. Okruženje ovog kvazara je jedinstveno upravo radi ove velike količine vode koju stvara oko sebe. Ovo je zapravo demonstracija, ali i potvrda da voda ispunjava svemir, čak i u njegovim najmlađim danima.

Astronomi su predviđali prisutnost vode u najmlađim danima svemira, odnosno u nama najudaljenijim dijelovima svemira, ali tu prisutnost nisu još bili detektirali za tako udaljen dio svemira. Vodene pare ima i u našoj galaksiji, Mliječnoj stazi ali njena prisutnost je četiri tisuće puta manja nego kod kvazara. Razlog tome je vrlo jednostavan – većina vode sadržana u Mliječnoj stazi je zaleđena.

Voda identičnog sastava kao na Zemlji pronađena je i u svemiru

Astronomi su pronašli izvor vode istog sastava kao u onoj koja se svojedobno pojavila na Zemlji i formirala se u velike vodene površine – oceane. Naime, određen broj znanstvenika vjeruje kako je Zemlja nekad bila suh i vruć planet i da je voda, koja je toliko neophodna za život, na Zemlju ‘došla’ prilikom njenih sudara s asteroidima i kometima. Do danas, niti jedan od proučavanih kometa nije sadržavao vodu identičnog satava kao ona koju imamo na Zemlji.

Komet koji sadrži ovakav sastav vode zove se Hartley 2 i ovo otkriće zapravo predočava kako je uistinu moguće da su kometi imali veliku ulogu u prenošenju velikih količina vode na tada još mladu Zemlju.

Znanstvena fantastika iz Ratova zvijezda postaje stvarnost, planet koji kruži oko dvije zvijezde

U filmu koji je prikazan prije više od 30 godina po prvi puta smo se mogli upoznati s pojavom planeta koji kruži oko dvije zvijezde. Danas to više nije znanstvena fantastika već stvarna pojava koja je otkrivena i potvrđena poprilično nedavno, prije svega tri mjeseca.

Ovaj planet nosi naziv Kepler-16b i od Zemlje je udaljen 200 svjetlosnih godina. Za razliku od planeta kojeg smo upoznali u znanstveno fantastičnom filmu, ovaj stvaran planet je hladan i plinovit i ovo otkriće jasno pokazuje različitost planeta unutar naše galaksije.